Duhovna hladnoća ne dolazi od Gospoda

Duhovna hladnoća ne dolazi od Gospoda

Duhovna hladnoća ne dolazi od Gospoda

U mnogim evanđeoskim izvještajima bilježi se da je Gospodin Isus iz Nazareta često bio okružen djecom. Prisutnost djece uz neku osobu kao da karakterizira onoga koji ih okuplja. Djeca, kao bezazlena i nevina u punom smislu riječi mogu osjetiti duh određene osobe. Jedan svećenik nedavno je analizirajući duhovno stanje u određenoj zajednici primjetio kako uz neke osobe nikada nema djece. Nikada nema u prisutnosti istih bezazlenog dječjeg smijeha, uvijek je prisutna mrtvačka ozbiljnost i ukočenost lica. To postavlja i određeno pitanje; da li djeca osim što osjećaju duhovnu toplinu ujedno osjećaju i duhovnu hladnoću pojedinih osoba? Sa jedne strane vidimo Isusa kao duhovnog učitelja, vedrog i veselog i okruženog najmanjima a sa druge strane vidimo osobe koje žele biti u službi Gospodina ali na neki iskrivljeni način. Tumačeći takve pojave potrebno je kazati da Utjelovljeni Bog ne traži duhovnu hladnoću, Isus naprotiv od onih koji ga žele slijediti traži blagost i nježnost, a napose vedrinu i životnu radost. Sada se pak postavlja još jedno pitanje: ako duhovna hladnoća ne dolazi od Gospoda, od koga onda dolazi? Jedan vedri duhovnik kazao je da dolazi od “podstanara” koji se u nekom dijelu života neprimjetno nastanio u duhovnu kuću osobe. Čini se da taj “podstanar” ponekad preuzmima potpunu kontrolu nad osobom koju nagovara da širi razdor u vlastitoj obitelji i zajednici. Na sreću ima razumnih duhovnika koji jasno razabiru njegovo djelovanje. Duhovno hladne osobe koje oko sebe neprestano šire negativnosti zapravo nigdje nisu rado viđene.