Dolazi kraj službi biskupu koji je predugo radio zlo
Sveti otac papa Franjo primio je proteklog vikenda (29.4.2018.) trojicu muškaraca iz Čilea koji su pred poglavarom svjedočili o mučnim iskustvima seksualnog zlostavljanja koje su proživjeli od strane svećenika Fernanda Kardinme. Posebna pažnja Svetom Ocu skrenuta je na postupke čileanskog biskupa Juana Barossa koji je godinama perfidno prikrivao zlostavljanja u svojoj biskupiji. Iako su poglavara Katoličke crkve godinama upozoravali da biskup Barosso sustavno prikriva zlostavljače unutar Crkve papa Franjo teško je prihvaćao činjenice. Čak je za svog boravka u Čileu kazao da se radi o neistini i podmetanjima. No istina je ipak pobijedila i Papa je uvidjevši svoju pogrešku poslao u Čile nadbiskupa Sciculnu da istraži slučaj te da Papu izvjesti o činjeničnom stanju. Konačno nakon duge istrage i pregledanih preko tri tisuće stranica spisa i svjedočanstava nadbiskup Sciculina izvjestio je Papu kako su navodi laika i dijela svećenika u svezi s optuženim biskupom Barossom nažalost točni. Iza toga Papa je javno izrazio svoje žaljenje što se prenaglio u istupima koji su štitili optuženog biskupa. Sa svom ozbiljnošću i odgovornošću treba sada postaviti pitanje: zašto je trebalo toliko vremena da se potvrde optužbe svećenstva i vjernog naroda da jedan biskup sustavno radi zlo i prikriva seksualne zlostavljače unutar crkvenih redova? Odgovor leži u tome što je mreža uvučenih u skandal “sustavno slala krive informacije u Vatikan” tvrdeći i uvjeravajući crkvenu vlast kako se radi o podmetanjima neprijatelja Crkve. Po samoj logici stvari biskupi su se ravnali biskupskom solidarnošću i mnogi su smatrali da netko želi napakostiti Crkvi optužujući biskupa Barrosa. No sada se vidi da se nije radio o nikakvom napadu izvana već se radilo o sustavnom obmanjivanju najviših crkvenih vlasti upravo od strane “opakih crkvenih struktura koje su duboko zagrezle u grijeh”. Znači da podvučemo, nije sav kler isti. Postoje oni koji prikrivaju kao primjerice biskup, taj i taj, ili svećenik koji snagom Svetoga Duha pred svim svećenstvom dijeceze upozorava biskupa da mu nije dopušteno krivotvoriti zapisnike svjedočenja žrtava. Koliko su se samo borili ogrezli u grijeh ne bi li prikrili svoja nedjela, a koliko je tek nedužnih crkvenih službenika platilo svojim dostojanstvom optužujući vlastitog biskupa da je moralna nakaza, a ne duhovni otac koji brine za povjereno mu stado. Zaista nije lako kada se svećenik ili dekan mora suočiti sa činjenicom da mu je pretpostavljeni u hijerahiji tj. biskup ili vladika zapravo najobičniji prikrivatelj seksualnih zlostavljača. A trebao bi biti moralni uzor i zaštitnik upravo onih koji pate i koji su najranjiviji. Nikome nije ugodno kada se mora na sastancima svećenstva govoriti o tome kako se u Crkvi ne smije prikrivati seksualne zlostavljače i zlostavljače žena općenito unutar obitelji bile one majke, žene ili sestre. Crkva je bila i treba biti sigurno utočište za sve obespravljene i ugrožene stoga je nedavni primjer sa nemoralnim biskupom, čiju službu Sveta Stolica privodi kraju, dobar primjer da se na damo zavarati silama koje iskoristivši crkvene plašteve žele zlo prikazivati kao nešto dobro. Pitamo se: što je uopće trebalo rediti za biskupe osobe koje nisu moralni uzori? Sad zbog takvih pati cijela Crkva i mnogi moraju nositi ni krivi ni dužni stigmu koju su nemoralni pojedinci prouzročili svima. Konačno, uprimo pogled u budućnost i uzdajmo se u Boga živoga koji vodi i čisti Crkvu svoju od nemoralnog taloga koji se s vremenom u njoj nakupio.
Isus koji je ustao iz groba i podučavao svoje učenike nakon svog uskrsnuća neka nam bude snaga da mačem istine sasječemo glave vidljivih i nevidljivih zmija.