Dijete Isus daje smisao našoj vjeri
Diljem Žumberačkog vikarijat mnogobrojni vjernici ovih dana slaveći Isusovo rođenje produbljuju svoju osobnu vjeru. I teolozi Žumberačkog vikarijata na najdublji način promišljaju tajnu Isusova rođenja u malom palestinskom gradiću Betlehemu. Rođenje Boga u Betlehemu za racionalnog čovjeka današnjice zaista je misterij. Ipak taj misterij Božjeg rođenja nije zid o kojeg se razum razbija, već je to ocean tajni u kojem se ograničeni ljudski razum naprosto ne snalazi. Dok živimo mi vjerujemo i prihvaćamo vjerske istine iako do kraja uvijek ne razumijemo sav misterij božanskih objava čovjeku. Pred rođenjem Isusa Krista stojimo bez riječi jer nas taj događaj u svakom smislu nadvisuje, tu i sama znanost mora priznati svoju ograničenost i svoje neznanje. Kao ljudi ponekad možemo upasti u intelektualni očaj jer ne možemo otkriti unutrašnju bit određene pojave a samim time postajemo svjesni da isti događaj naprosto ne možemo razumski objasniti. Kada je pak ljudski razum suočen sa vlastitom ograničenošću, kao što je to u slučaju razumijevanja Božjeg rođenja u Betlehemu, onda izmišlja razne obmane i hipoteze ne bi li prikrio sam sebi vlastito neizlječivo neznanje. Upravo bi se po pitanju Božjeg utjelovljenja moglo zaključiti kako: “misterij postaje to veći što je napredak znanosti veći”. Tko će sa znanstvene strane ispravno rastumačiti Betlehemski događaj? Kad pak nešto ne znamo znanstveno objasniti onda to ostavljamo po strani svoga razuma i time se uopće više i ne bavimo. Odatle zatim potječe i apostazija tj. otpad od vjere i sve snažnije odbacivanje živog Boga. Ako se želi svijet organizirati isključivo po znanstvenom principu, kao što to želi učiniti jedan dio društva, onda je sasvim jasno da će ta grupacija krenuti i u pokušaj preuređenja i redefinicije autentičnih božanskih objava čovjeku. Ukoliko pak toj grupaciji pokušamo postaviti pitanje da nam definiraju besmrtnost duše ili težinu i obujam ljubavi dogoditi će se da na svaki način izbjegnu dati odgovor. Znanost uistinu lako može u takvim pitanjima postati groblje raznih hipoteza. Činjenica je da je u današnjem vremenu istina o rođenju Bogočovjeka Isusa uvelike zamračena, ali je sve drugo pa i laž toliko učvršćena da je kod mnogih ljudi put do spoznaje istine iznimno otežan. Uzrok i korijen otpada od vjere je upravo nespoznavanje istine – kazao je svojevremeno papa Ivan XXIII. Jesmo li uistinu spoznali istinu o Božjem rođenju koje se dogodilo u Betlehemu prije 2018. godina? Sve moderne ideje koje plasira svijet, a napose mediji, bez vjere u Isusa Krista postaju bolesne i beživotne, jednom riječju besmislene. Sve ono gdje u središtu nije Krist je u sebi besmisleno i lažno. Samo vjera u Isusa Krista daje smisao životu jer je utemeljena na istini. Moderni čovjek, pa i na području našeg Žumberačkog vikarijata, želio bi zanijekati Boga jer ga nije pronašao. A nije ga pronašao zato što ga nije ni tražio. To je isto kada je sin pokušao zanijekati svoga oca, ali bez obzira što ga je zanijekao on nikada nije prestao biti s njime biološki povezan – kazao je svojevremeno papa Pio XII. Tako je i s nama, koliko god nijekali Božju opstojnost mi uvijek ostajemo povezani s Bogom jer nas je on naprosto stvorio, bili mi toga svjesni ili ne to je činjenica i jedina istina. Osjećaj da se dio ljudi danas odvaja od vjere nije subjektivni stav nekog svećenika već je to realnost koja je prije svega posljedica moralnog pada društva u cjelini. Ukoliko se vjeruje u Boga onda se obdržavaju i njegovo moralni zakoni. Čovječanstvu je često lakše zanijekati Boga da bi preko toga zanijekali i njegove moralne zakone koji navodno opterećuju čovjeka. Tako se moderan čovjek iz dana u dan preko medija rješava svijesti o Božjoj stvarnosti iz razloga da bi olabavio moralne zakone koje Bog stavlja pred čovjeka. Čovjek kao da ne vidi cjelovitu sliku stvarnosti. To nas podsjeća na onu zgodu o mravu na čovjekovom licu. Gledamo ljudsko lice u cjelini i izgleda nam skladno. Ali predstavimo sebi nekog mrava s pameću kako putuje našim licem otkrivajući jedan njegov dio za drugim:”Čemu te doline usta i očiju? Čemu to brdo nosa? Jednostavna i glatka ravnica bila bi mnogo udobnija!” Mi smo mravi ovoga svijeta: cjelina nam izmiče, vidimo tek najsitnije pojedinosti i po njima bi htjeli o svemu suditi! Doista misterij čovjeka u cjelini rasvjetljuje se samo u misteriju Utjelovljene Riječi.