Zvjezdani Linić: ‘Bog svakodnevna tajna i objava’
Čudesni Bog
Život često iznenađuje problemima koji nas nadilaze. Mnogo toga nismo u stanju rješiti. A htjeli bismo svemu doskočiti. Nismo u stanju pomiriti dvoje ljudi iz naše najbliže okolice, a htjeli bismo spriječiti ratove među narodima. Nama je to nemoguće. Često nas nadilaze zdravstveni problemi. Stojimo bespomoćni uz krevet drage osobe. Vidimo kako se njezin život bliži kraju i nismo u stanju ništa učiniti. Niti liječnici ništa ne mogu. I oni dođu do određene granice kad mogu samo čekati i nadati se. Nismo u stanju riješiti svoje ni tuđe financijske probleme, a ima ih puno. Često i mi sami, a i naši najbliži muku mučimo s dugovima ne videći izlaza. Ni sutra neće biti ništa bolje. Stojimo pred krizama života i sve nam izgleda teško i nerješivo.
Nije nikakvo čudo da u takvim situacijama poželimo nemoguće. Htjeli bismo imati čarobni štapić kojim bismo sebi i drugima rješavali probleme, vraćali zdravlje i život. Htjeli bismo naći alkemijske formule kojima bismo pozlatili svoj tmurni život. Htjeli bismo dobiti na lutriji, pobijediti na igri milijunaša i konačno riješiti sve financijske probleme. Bilo bi divno! A opet – sve to tako nam je daleko i nedohvatljivo. No možemo barem maštati o tome.
Tu je i naša vjera u Boga. Vjerujemo da je Bog dobar, da je svemoguć. Želimo spojiti to dvoje prema kriterijima naših ljudskih potreba. On bi sve mogao riješiti. U trenu bi mogao riješiti financijske probleme svakog od nas. Mogao bi ispuniti srca mirom i stvoriti uvjete da nestane rata. Mogao bi izliječiti dragu osobu koja umire. Ta Bogu ništa nije nemoguće. Često se pitamo zašto to ne čini; zašto na taj način ne pokaže svoju moć? Mnogi bi povjerovali u njega. Bilo bi to senzacionalno. Jer upravo to bismo mi učinili kad bismo na trenutak mogli biti kao Bog.
Bog je ipak drugčiji nego što mi to zamišljamo. On djeluje, ali na svoj način. Ne čini ništa što bi bilo jednostavno i po našim mjerilima. Kad bi tako činio, ponašao bi se upravo kao mnogi ljudi. Zar mnogi ljudi ne rješavaju probleme svoje djece tako da ih umire nekim skupocjenim darom, da im kupe neku igračku koja će ih razveseliti. To košta novca, ali ne traži veliku žrtvu što se tiče vremena i života. Otac će radije kupiti djetetu igračku nego se igrati s njime. Radije će mu dati nešto što će ga zabaviti, umjesto da rješava s njim njegovu zadaću ili razgovara s njim kako bi ga pripremio za odgovornosti zrelog života. Bog ne čini tako. On koji sve može odabire onaj najteži , najzahtjevniji način, postaje čovjekom, Želi s čovjekom podijeliti njegov život, naučiti nas da živimo punim životom. On želi biti siromašan kako bi nam otkrio blaženstvo siromaha; želi s nama trpjeti kako bi nam otkrio i drugu, plemenitu stranu patnje i trpljenja. U Isus Kristu, Božjem Sinu, koji je postao čovjekom, on nam ne daruje neki skupi dar, daruje nam samoga sebe.