Bog do konca života daje čovjeku priliku da se pokaje
Nalazimo se u Velikom postu. U tom svetom vremenu u našem Žumberačkom vikarijatu razmišaljamo o prolaznosti ovog zemaljskog života. Iz dana u dan svjedočimo kako iz naše sredine mnogi odlaze u vječnost. Još do jučer zajedno smo se družili, radili planove za budućnost, a evo sada naših dragih više nema među nama. Pitamo se jesmo li mogli učiniti više? Zasigurno jesmo. Možda smo propustili priliku da ispravimo neke naše međuljudske odnose. Da više vremena posvetimo našim bližnjima. Vrijeme Velikog posta prilika je za pokajanje. Ne samo zbog činjenja dobra prema drugima već i zbog brige za vlastitu dušu. Jedna slika posebno je poticajna da gledajući u nju spoznamo kako će neposredno nakon smrti uslijediti odluka na koju će stranu naša duša smjeti krenuti. Naprosto će se sile dobra i sile zla boriti za našu dušu. Đavao će prikazivati sva naša djela koja smo počinili. On je majstor za osuđivanje. No ne bi on imao nikakvog materijala da mu mi sami nismo dali taj materijal tj. grijeh. Zapravo mi sami sebe svojim grijesima osuđujemo a zloduh je samo taj koji grijehe prikazuje da oni budu u duhovnom svijetu vidljivi. Posebno je važno u Velikom postu pozvati na promišljanje o tajnovitom djelovanju zloduha koji na veoma lukav način pokušava odvojiti čovjekovu volju od posta i molitve. On bi o svemu samo o postu i molitvi ne bi. Važno je stoga znati u ove svete dane, da Crkva usmjerava svoje vjernike prema duhovnoj sabranosti koja se očituje u održavanju posta i molitve. Potrebno je i ovo znati; da je Bog milostiv i oprašta. Da to je Bog – neizreciva dobrota koja nema granica u ljubavi prema čovjeku. Bog nikada ne odbacuje čovjeka i svaki put mu daje novu priliku za pokajanje sve do zadnjeg ljudskog daha.