Ako vam to reknem, sigurno mi nećete vjerovati (Lk 22, 67)
Čitanje svetog Evanđelja svaki nas dan na osobiti način približava Gospodinu Isusu. Kako bi vjera u Žumberačkom vikarijatu bila snažna potrebno nam je svakodnevno razmatrati pojedine evanđeoske odlomke. Uzimamo u ruke Lukino evanđelje. U 22 poglavlju Luka nas detaljno izvješćuje što se točno događalo kad su Isusa doveli pred Veliko vijeće da ga oni preispitaju. Sveti evanđelist Luka koji je napisao taj izvještaj, na temelju vjerodostojnih svjedočanstava onih koji su tamo stajali, sve nam potanko opisuje. Tu u dvoru su se skupili svećenički glavari i književnici. I oni su eto odlučili ni manje ni više nego da će prema svojim kriterijima ispitati utjelovljenog Boga. Mali i beznačajni ljudi sad će suditi Onome koji ih je stvorio. Zaista da razuman čovjek ne povjeruje dokle seže ljudska oholost. No pogledajmo što nam kaže stvarni izvještaj sa tog događaja? Sv. Luka piše kako su svećenici počeli Isusa ispitivati je li on Mesija. Postavili su mu izravno pitanje: “Ako si ti zbilja Mesija, reci nam!” (Lk 22, 67). Tako su postavili pitanje da bi čovjek pomislio kako su imali najbolju namjeru prihvatiti pozitivan odgovor. Evo što im je Isus odgovorio: “Ako vam reknem, sigurno mi nećete vjerovati”. Možemo si samo zamisliti lica velikih svećenika kojima, stojeći pred njima, utjelovljeni Bog i njihov Stvoritelj na ovakav način odgovara. Naravno da je Isus znao kako to nisu niti izdaleka vjerni ljudi. Znao je Isus da su to obični izvršitelji prastarih hramskih propisa, zanatlije, i da tu stvarne vjere u očekivanog Mesiju nema. Zato im je i odgovorio na takav, pomalo sarkastičan način. Gledati Boga u oči, kojemu služiš, a ne prepoznati ga, to može samo srce u kojem nikakve vjere nema. Takvi ljudi naprosto nisu bili sposobni za primanje Radosne vijesti, jer su im srca bila zatvorena za Istinu, a otvorena za hramsku kesu. I onda što je u takvim okolnostima Gospodinu Isusu preostalo nego im reći: “Ako vam to reknem, sigurno mi nećete vjerovati”. Od ljudi koji nisu u stanju prepoznati utjelovljenog Boga koji pred njima stoji, sigurno se nije moglo očekivati da će reći: “Baš nam je drago da si nam se objavio. Drago nam je da nas prekoravaš i prevrćeš stolove od kojih u Hramu zarađujemo”. Isus je dakako znao s kim ima posla jer on ih je kao Druga Božanska osoba i stvorio. Što bi se tek dogodilo da im je to rekao?