Papa Franjo: S Bogom grijeh nema posljednju riječ
Papin nagovor prije i nakon molitve Anđeo Gospodnji u nedjelju 15. rujna 2019.
Današnje Evanđelje (Lk 15, 1-32) započinje s nekima koji kritiziraju Isusa, vidjevši ga u društvu carinika i grešnika, pa s prezirom kažu: „Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima“ (r. 2). Ova se rečenica zapravo pokazuje kao izvrsna najava. Isus prihvaća grešnike i blaguje s njima.
Odgovarajući onima koji su ga kritizirali Gospodin pripovijeda tri prispodobe, tri divne prispodobe, koje svjedoče o posebnoj Božjoj ljubavi prema onima koji su daleko od Njega. Danas bi bilo dobro da svaki od vas uzme Evanđelje, Evanđelje po Luki, 15. poglavlje i pročita tri prispodobe. Divne su.
U prvoj prispodobi kaže: „Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe?“ (r. 4) Tko od vas? Razumna osoba to ne čini: napravi dva izračuna i žrtvuje jednu da bi zadržao devedeset devet. Bog se međutim ne miri s tim.
A u trećoj prispodobi Bog je otac koji čeka povratak rasipnog sina: Bog nas uvijek čeka, ne umara se, nikada ne klone duhom. Jer mi smo, svaki od nas onaj sin kojeg otac ponovno prima u zagrljaj, onaj ponovno pronađeni novčić, ona ovca koju miluje i stavlja na svoja ramena. On svaki dan čeka da primijetimo njegovu ljubav. A ti kažeš: „Ali toliko sam se upropastio, baš sam se udesio!“ Ne boj se: Bog te ljubi, ljubi te takvog kakav jesi i zna da samo njegova ljubav može promijeniti tvoj život.
Ali tu beskrajnu Božju ljubav prema nama grešnicima, koja je srce Evanđelja, može se odbaciti. To je ono što čini stariji sin iz prispodobe. U tome času ne razumije ljubav i očevu ljubav više doživljava kao ljubav gospodara nego kao ljubav oca.
Ali stariji sin, koji ne prihvaća očevo milosrđe, zatvara se, čini još težu pogrešku: doživljava sebe pravednim, osjeća se izdanim i sve prosuđuje na temelju svoje predodžbe pravednosti. Tako se naljutio na svojega brata i prigovara svom ocu: „Zaklao si ugojeno tele sad kad se ovaj tvoj sin vratio“ (usp. r. 30). Ovaj tvoj sin: ne naziva ga bratom, već očevim sinom. Osjeća se sinom jedincem. I mi griješimo kad sebe smatramo pravednima, kad mislimo da su drugi loši. Ne smatrajmo sebe dobrima, jer sami, bez pomoći Boga koji je dobar ne umijemo pobijediti zlo. Danas ne zaboravite to, uzmite Evanđelje i pročitajte tri Lukine prispodobe, 15. poglavlje. Bit će to dobro za vas, bit će to zdravo za vas.
Neka nas Gospa, koja razvezuje životne čvorove, oslobodi težnje tome da sebe smatramo pravednima i neka nam pomogne osjetiti potrebu poći Gospodinu, koji nas uvijek čeka da nas ponovno zagrli, da nam oprosti.