I prikrivatelja će dočekati isto što i zlostavljača
Danas 7. prosinca 2018. u javnost (Večernji list) je izišla neugodna vijest o teškoj optužbi za seksualno zlostavljanje koje je počinio jedan tobože moćan kaptolski svećenik-monsinjor iz Nove Vesi kojeg se među ostalim dovodi i u određenu vezu s grkokatolicima. Pitamo se što to znači “moćan”? Stvarno nije jasno što znači to “moćan”, i kome li je on moćan? Optužba je uistinu teška jer je riječ o pokušaju silovanja jednog mladića i to još bogoslova. Eto, dogodilo se da je cijela hrvatska javnost saznala za nemoral jednog a recimo ne baš tako “moćnog” svećenika. No na ovome mjestu treba reći nekoliko riječi o suradnicima i mentorima zlostavljača. Uistinu se sa posebnom radošću očekuju sastanci svećenstva, napose prezbiterskih vijeća u određenim eparhijama ili ti ga biskupijama u kojima će se do u detalje raspravljati o moralnim osobinama određenog gospodina i njegovog subrata u nedjelima. Pa neće svećenici valjda od sada na svojim susretima raspravljati o fasadi na župnom dvoru dok neki monsinjor napastuje i pokušava silovati bogoslove, dakako pod zaštitom izvjesnog gospodina. To bi bilo isto kao da u kući ukućani vode raspravu o boji tepiha u boravku dok im gori krov. Zna se što je sad glavno raščistiti. Treba trajno i temeljito ukloniti nemoralne osobe iz crkvenih struktura. A zašto bi raspravljali baš o seksualnim zlostavljačima i prikrivatelju? E raspravljati se ipak mora zato jer ima uzornih i iskrenih svećenika koji su na sastancima svećenstva upozoravali na nemoral i suzbijali ga. A ima i takvih, ne zna čovjek kako bi ih nazvao, recimo moralne nakaze, koji su pri punoj svijesti prikrivali zlostavljača. Pa čak i krivotvorili službeni zapisnik ne bi li prikrili zlostavljanje. To se zaboraviti neće. Ako Bog da takvi će nam uskoro položiti račun, oni su sada na redu da kažu kako se to liturgija služi i narodu propovijeda kad se istovremeno sudjeluje u moralnom izopačenju i prikrivanju zlostavljača. Da ti pamet stane koji je to poremećeni um, i još se usuđuje pred svećenstvom pisnuti. Ma treba ga suzbiti bez svake rasprave. Ništa neće ostati nedorečeno i znati će se tko je u pravu a tko u krivu. Nisu i nikada neće u istom košu biti zlostavljač i njegov prikrivatelj sa moralnim svećenikom koji ih proziva obojicu. Grdno se vara prikrivatelj koji misli da će bijegom u mišju rupu izbjeći svjetlo Kristovo koje rasvjetljava tamu. Ono što u tami čine sramota je i govoriti kaže Sveto Pismo, zato te miševe treba izvući na svijetlo – među svećenike na sastanak pa da ih proupitamo malko o uzornosti. Svaki vikar dužan je najmanje 4 puta godišnje sazvati sastanak sukladno kanonima. Moramo utvrditi tko je u konačnici u pravu; onaj koji prikriva zlostavljača u Crkvi ili onaj koji proziva prikrivatelja i pred svećenstvom traži odgovornost za nemoral odgovorne osobe. Prikrivatelj je zapravo duševno još iskvareniji od samog zlostavljača. Obična moralna nakaza, ruglo i sramota koja nije vrijedna spomena i koja Crkvi nanosi nemjerljivu štetu. Tko će svoje dijete poslati u jazbinu gdje vladaju stari seksualni predator i njegov prikrivatelj? Nije ni čudo što su zbog takvih “neka” sjemeništa prazna. Nema se što drugo za reći nego da su to sluge sotone koji iznutra uništavaju svetu i čistu Crkvu zaručnicu Krista Isusa. Koju li su nam sada sramotu učinili kojekakvi arhimadriti imenovani samovoljno suprotno volji svećenstva. Sad se vidi da su svećenici svo vrijeme imali pravo. Spominjanje hrvatskih grkokatolika i naše Križevačke eparhije u kontekstu najnovijeg skandala koji po tko zna koji put dolazi s Kaptola treba staviti u pravi kontekst. Nikakvi hrvatski grkokatolici nemaju veze s tim gospodinom, svećenstvo Žumberačkog vikarijata se odavna ogradilo od takve osobe, pa i pismeno. U Križevačku eparhiju takve je osobe uvlačio samo jedan gospodin zbog kojega sada trpe štetu i sramotu svi grkokatolici. Tom gospodinu koji je seksualne zlostavljače privlačio u Križevačku eparhiju i prikrivao trebaju svi svećenici reći: sramota nedostojni ANAKSIOS! Otiđi iz naše sredine tamo gdje je plač i škrgut zubi. Zaključimo ovu žalosnu i sramotnu priču mislima kako i prikrivatelja čeka isto što i zlostavljača, a to je da sva javnost jednom za svagda vidi s kim zapravo ima posla. Dugo i predugo se ti miševi skrivaju po rupama. Ima Bog svoje načine i svoje vjerne svećenike u Žumberačkom vikarijatu s kojima će očisti Crkvu svoju od duhovnog karcinoma.