Život žumberačkih svećenika u Americi često puta nije bio lak
Proučavajući arhivsko gradivo iz povijesti Žumberčana u Americi nailazimo na zaista zanimljive detalje. Ima u povijesti žumberačke grkokatoličke zajednice u Americi raznih zanimljivosti koje zaslužuju posebnu pažnju ali jedna je svakako najinteresantnija. Naime radi se o uistinu neshvatljivim potezima grkokatoličkih vladika iz američke mitropolije Pittsburg koji su 30-tih godina izazvali teške sukobe unutar crkvene zajednice u Americi. Prije svega radilo se o sukobu između vladike i svećenstva oko pitanja crkvene tradicije oženjenog klera. Pa pogledajmo što su to vrli grkokatolički vladike naumili provesti među grkokatolicima pa i Žumberčanima u Americi 30-tih godina prošlog stoljeća. Godine 1932. grkokatolički rusinski vladika Vasil Takač, mitropolit iz Pittsburga, odlučio je uvesti celibat u grkokatoličkoj mitropoliji! Dakle da ponovimo, grkokatolički vladika, istočnog obreda, uvodi svojoj zajednici celibat! Nije to neka šala već surova povijesna činjenica, a sve se može provjeriti u arhivskim spisima. Iako mnogi ne bi u takvo nešto uopće povjerovali upravo se to događalo. Bio je to najozbiljniji pokušaj samog grkokatoličkog biskupa da ukine stoljetnu bizantsku tradiciju vlastite zajednice iz koje je i sam potekao. Da čovjek ne povjeruje kolika je nerazboritost određenih biskupa u određenim povijesnim trenucima. Ali eto povijest nas uči da svakakve osobe postaju vladike, pa i oni s malo zdrave pameti. Razumije se da je gospodin Takač uskoro naišao na odgovor žumberačkog svećenstva u Clevelandu. Prvi je protiv sumanutih vladikinih odluka ustao neustrašivi svećenik o. Ilija Severović koji je vladiku upozorio da ne uvodi običaje protivne grkokatoličkoj žumberačkoj, rusinskoj ili ukrajinskoj tradiciji i da se ostavi oženjenih svećenika. No vladika je uporno tjerao vodu na svoj mlin uporno namećući svoje stavove u suštini potpuno suprotne tradiciji Istočne crkve. No tko sije vjetar često žanje oluju – tako je bilo i u ovom slučaju. Uslijed prijepora vladika je od jednog žumberačkog svećenika čuo komentar: “Moj biskup Takač obraz nosi na zadnjici, a zadnjicu na obrazu, na nju govori, misli i upravlja biskupijom”. Zbog takvog komentara vladika je potpuno izgubio kontrolu te je svećeniku koji je to kazao ukinuo penziju. Međutim vladika se grdno opekao tim potezom. Naime zaslužni stari žumberački svećenik je zatražio sudski pravorijek u Rimu u Kongregaciji za Istočne crkve koja je nadležna za spor biskupa i svećenika. Vladika Takač nije imao ni u primisli da je žumberačkog svećenika u tom sporu sa vladikom u Rimu zastupao utjecani rektor hrvatskog zavoda sv. Jeronima mons. Juraj Madjerac. Kasnije se ustanovilo da je žumberačkog svećenika podržavao u sporu s vladikom i clevelandski rimokatolički nadbiskup Schrembs koji je po zapisima žumberačkih američkih svećenika činio mnogo dobra i pomagao grkokatolički kler intencijama tj. misnim nakanama. Grkokatoličke svećenike podržavali su i hrvatski rimokatolički župnici u Clevelandu Juriček i Nižić, znajući da rusinski vladika ne postupa prema hrvatskim grkokatoličkim svećenicima sukladno kanonima već prema vlastitom hiru i osobnoj uvrijeđenosti. Uskoro je Kongregacija u Rimu osudila postupak vladike Takača i vladika je izgubivši parnicu u Rimu morao nadoknaditi uskraćene prihode svom svećeniku. Ujedno je preko Nuncijature vladici poslana i posebna poruka da se više nikada ne usudi učiniti ništa slično jer će snositi ozbiljne posljedice u vidu mogućeg razrješenja od službe upravitelja-ordinarija eparhije. Zabilježene su i riječi tadašnjih žumberačkih svećenika koji su otvoreno pisali kako “Nitko nije nesretan sa biskupom kao mi Žumberčani”. No ni župnik nije prošao iz svega bez posljedica. Sukob sa biskupom koštao ga je zdravlja jer je uslijed sukoba od pretrpljenog stresa dobio šećernu bolest. Na svoj se račun vedri svećenik u žumberačkom stilu šalio da je nakon sukoba sa svojim vladikom postao “travožder”, jer nije smio više jesti masnu hranu već samo kuhano povrće. Ali od svog stava da se bori za oženjeni kler naš žumberački svećenik nije odustao unatoč svemu. U cijelom slučaju borbe između nerazumnog vladike Takača i žumberačkih svećenika u Americi bili su prsti starog znanca – križevačkog vladike Dionizija Njaradija. Ni manje ni više na vladičanski tron je Takača iz Užhoroda u Ameriku preko Rima doveo upravo Njaradi koji je 30-tih godina vedrio i oblačio po rimskoj kongregaciji, predlažući dakako kandidata za grkokatoličku rusinsku nadbiskupiju u Americi. Iz jednog dokumenta iz 1947. godine vidljivo je da su Žumberčani krivili rusina Njaradija što je u Ameriku, gdje su se nalazile dvije žumberačke župe u Clevelandu i Chicagu, poslao vladiku Takača. Evo što u spisu kaže žumberački svećenik: ” Pokojni biskup Njaradi – kao celibatarski agent teško je odgovarao pred Bogom, što je u Užhorodu našao u kancelariji malog pisara i ponudio mu krunu, ako u Americi uvede celibat. Kad ga je odbio dr. Tomo (o.p.Severović) dobro mu je došao nesposobni Takač”. Problemi za žumberačke svećenike nisu nestali sa Takačevim odlaskom s mjesta grkokatoličkog mitropolite Pittsburga. I njegov nasljednik na tronu pitsburških grkokatoličkih mitropolita rusinski vladika Daniel Ivančo, također je nastavio sa uvođenjem celibata za grkokatolički kler na području mitropolije Pittsburg, dakle samim time i na području žumberačkih župa Cleveland i Chicago. Kada su poslije II. Svjetskog rata u Ameriku (Cleveland) stigli kao emigranti žumberački svećenici o. Ilija Krajačić i o. Marko Badovinac grkokatolički vladike nisu im željeli povjeriti župe jer su bili oženjeni. Tako su zbog nerazumnosti grkokatoličkih biskupa svećenici morali raditi u tvornicama kako bi prehranili svoje obitelji. Jedan je skromni svećenik tada zapisao: ” Strašnu pokoru nam je poslao Bog po našim biskupima Takaču i Ivanču…” Opravdana odbojnost prema vladikama, koji su radili teške probleme žumberačkim svećenicima, osjećala se i među narodom. Tako su Žumberčani prozivali vladiku da je materijalno oštetio biskupiju za značajna sredstva, a u spisima se koriste sintagme “pokojni nesretnik Takač” i “sadista biskup” što jasno ocrtava žalosno stanje u biskupiji koje su svojim ponašanjem prouzročili vladike nedostojni svoje službe. Žumberčani – Hrvati su za svog svećenika o. Marka Badovinca koji nije mogao dobiti župu organizirali poseban banket na kojem su skupili sredstva za životne potrebe. Žumberčani i svi ostali clevelandski Hrvati, napose hrvatski rimokatolički svećenici, dakle nisu ostavili svoje grkokatoličke svećenike unatoč politici mjesnog vladike koji je bio u stanju ostaviti svećenika i njegovu obitelj bez egzistencije. Žalosno ali istinito. Ne treba čuditi što je zbog takvog neljudskog ponašanja narod vladike “častio” raznim nazivima koje zbog pristojnosti ne treba na ovome mjestu citirati. Arhivi neka tome budu trajni svjedoci. Ipak valja zaključiti mišlju žumberačkog svećenika koji je uslijed prijepora sa vlastitim biskupom zabilježio kako: “je vladika Ivančo mentalno zakržljao i time zaostao u pubertetu i vlada takav s pameću deset godišnjeg djeteta”. Zaista sva arhivska dokumentacija potvrđuje da su žumberački svećenici o vladici govorili istinu. Ako svećenici i narod misle i govore jedno, a sam vladika suprotno i svećenstvu i narodu, onda vrijeme uvijek pokaže tko je bio u pravu.