Zatim se ukazao braći kojih je bilo više od pet stotina
Dvadesetak godina nakon Isusove smrti, dakle negdje oko 50-tih godina, apostol Pavao piše slijedeće: ” Ja sam vam dakle najprije prenio što sam i sam primio, a to znači da je Krist umro za naše grijehe, da je položen u grob, i da je prema Svetom Pismu treći dan uskrsnuo, da se ukazao Kefi, a potom Dvanaestorici. Zatim se ukazao braći kojih je bilo sveukupno više od pet stotina – od kojih većina i sada živi, a neki su preminuli”. Ovaj odlomak iz poslanice Korinćanima koja je pisana tek dvadesetak godina nakon Isusove smrti potiče nas na razmišljanje; kako i na koji način je oko petsto osoba svjedočilo ono što su vidjeli. Kako piše sv. Pavao oni su vidjeli živog Isusa Nazarećanina više dana nakon njegove smrti. Možda bi se jednog priprostog ribara i moglo prevariti, možda bi se nekog bivšeg carinika i moglo obmanuti ali kada petsto osoba tvrdi da je vidjelo isto onda nema sumnje da je događaj stvaran. Zapravo onaj koji bi sam događaj osporavao taj bi trebao dobiti svjedočanstvo onih petsto svjedoka da tome nije tako. Ovih petsto osoba koji su svi tvrdili da su vidjeli nakon smrti živog Isusa stavila je pod kritički sud upravo sredina u kojoj su živjeli. Da su izmislili taj događaj sigurno bi se netko u narednim godinama povjerio svojim bližnjima i dao potvrdu da je sve to izmišljeno. Međutim niti jedan svjedok tog događaja nikada nije osporio taj događaj. Nema niti jednog dokaza koji bi svjedočio da je netko iz te grupe od petsto muškaraca ikada bilo što osporio. Konačno se zaključuje da su svi oni zaista vidjeli isto: nakon smrti ponovno živog Isusa Nazarećanina.