Započinje 2020. Godina pokajanja; vratimo se u dom Očev
S Božjim blagoslovom započinje 2020. Godina pokajanja. Vrijeme je to kada će se na području Žumberačkog vikarijata posebna pažnja posvećivati sakramentu ispovijedi i duhovnoj obnovi utemeljenoj na osobnom pokajanju svakog pojedinca. Grijeh kao takav slabi naš kršćanski život stoga je potrebno obratiti se Kristu kao duhovnom liječniku da ozdravi naše duše i naš duhovni život općenito. Da bi pomogao čovjeku Krist je ustanovio sakrament pokajanja koji uvijek iznova daje snagu za novi početak. S tim u vezi zaključujemo: “Oni koji se kaju i pristupaju sakramentu Pokore primaju od Božjeg milosrđa oprost uvrede Bogu učinjene i ujedno se pomiruju s Crkvom, koju su svojim grijehom ranili i koja radi za njihovo obraćenje s ljubavlju, primjerom i molitvom”. No sakrament pokore je ujedno i sakrament obraćenja jer je upravo obraćenje tijesno povezano s prethodnim pokajanjem. Na ikonama, koje će biti prisutne putem jordanskih sličica, zidnih kalendara i Žumberačkog krijesa u mnogobrojnim domovima, prikazan je lik raskajanog sina i milosrdnog Krista. To je put na koji ova mjesna Crkva želi potaknuti svoje vjernike u ovoj godini Pokajanja. Vratiti se svom nebeskom Ocu, vratiti se Kristu i ljubavi koja iz njih proizlazi tj. Svetom Duhu. Na tom putu grijeh je prepreka koju želimo zajednički savladati. Ujedno dok se poziva na pojedinačnu i osobnu pokoru ne zaboravljamo da nam je potrebno i ono zajedničko pokajanje. Moramo si ove 2020. godine posvijestiti da smo grešni i nesavršeni i da nam je potrebna obnova duha. Sve nas u Žumberačkom vikarijatu opominje apostol kada kaže: ” Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama” ( 1. Iv 1,8). Priznanje grešnosti put je prema savršenosti. I sveto nas Pismo na to na mnogim mjestima posebno potiče: “Dajte, pomirite se s Bogom” (2 Kor 5,20), pa dodaje: “Idi i najprije se izmiri s bratom” (Mt 5,24). Iznad svega za pokajanje i obraćenje je potrebna promjena vlastitog srca. Potrebno nam je za uspjeh dakle “raskajano srce” (Ps,51,19). Uz onu vodu krštenja važno je s sv. Ambrozijem zaključiti kako je Crkvi za rast potrebna i “voda suza” tj. suze Pokore njezinih članova. Crkva u Žumberačkom vikarijatu ove godine svim vjernicima usmjerava pogled na milosrdnog Krista koji za razliku od starozavjetne vanjske pokore vidljive u posipanju pepelom i kostrijeti, traži unutrašnju pokoru srca. “Sva pokornička djela bez unutrašnje pokore srca ostaju neplodna i lažna” (Katekizam katoličke crkve str. 373.). Unutrašnja pokora korjenito je preusmjeravanje cijelog života, povratak i obraćenje k Bogu svim srcem, raskid s grijehom, odvraćanje od zla, zajedno s osudom svih zlih djela koja smo počinili. Za to je nekad potrebna “muka duha”. Jer to postići nije lako. Srce današnjeg čovjeka je teško i otvrdnulo i zato će ova Godina pokajanja zahtijevati osobitu molitvu Bogu da omekša mnoga srca u Žumberačkom vikarijatu. Moramo se vratiti u dom Očev iz kojeg nas je život udaljio. Varljiva sloboda ovoga svijeta nikada neće dati čovjeku iskrenu slobodu i jedinu pravu sigurnost koju daje samo Očeva kuća.
Na kraju, potreban nam je svima zajednički hod povratka k Bogu. Za taj hod neizostavno je pokajanje.
Vikar