Svećenici Žumberačkog vikarijata na svom redovitom sastanku koji je održan 16. studenoga 2013. godine u Jastrebarskom donijeli su odluku kojom od Ordinarija križevačke eparhije traže da se upravitelj crkvenog posjeda u Pribiću u roku od 30 dana bezuvjetno i trajno razriješi dužnosti. Takva odluka donesena je nakon višegodišnjih bezuspješnih pokušaja da se upravitelja uvjeri kako je zbog samovoljnog sklapanja dva štetna ugovora učinjena ogromna materijalna šteta na objektu crkvenog dvorca i da je najprikladnije da zbog dobrobiti Crkve odstupi s tog mjesta te da službu prepusti osobi koja će ispraviti pogreške. Sklapanjem štetnih ugovora ne samo da tijekom niza godina nije dobivena nikakva najamnina, već je u osnovi najveća šteta počinjena zbog toga jer se davanjem u najam dvorca najmodavac zapravo izravno odrekao, ali u ime crkvene pravne osobe, sredstava koja Ministarstvo kulture redovito kroz svoje programe dodjeljuje za obnovu spomenika kulture. Da je upravitelj primjerice samo uz pomoć Ministarstva kulture obnavljao dvorac on bi prema procjeni relevantnih stručnjaka bio obnovljen već 2008. godine. Od tada bi bio u funkciji bez potrebe da se ikome iznajmljuje, bio bi na korist vjernom narodu i hodočasnicima koji dolaze u Krašić i Žumberak. Na žalost sada kad je šteta nepovratno učinjena, koja je objektivno i provjerljivo nastala 1. s osnove ne dobivanja naknade za davanje dvorca u najam i 2. s osnove gubitka predviđenih sredstava za obnovu kulturne baštine, kroz četrnaest godina, može se samo utvrditi visina materijalne štete koja je uistinu astronomska. Iako u povijesti crkvenog dvorca u Pribiću nikada, pa ni u vrijeme najtežeg komunizma, nije zapamćena takva neodgovornost prema ovom kulturnom dobru kao u posljednjih četrnaest godina (2000. -2014.), treba nastaviti tražiti rješenje. Svakoj dobronamjernoj osobi jasno je da je materijalnu štetu ma koliko ona bila visoka moguće nadoknaditi ako osoba koja ju je počinila pokaže iskrene znakove kajanja za svoj prekršaj. Tu se podrazumijeva da osoba ima osnovni osjećaj za moralnu odgovornost za svoja djela. Od svećeničkog sastanka prošlo je više od četiri mjeseca, a upravitelj dvorca i dalje službeno nije razriješen dužnosti. U međuvremenu je unutrašnjost dvorca toliko devastirana da se uistinu može govoriti o teškom kulturocidu (uništavanje kulturnog dobra koje podliježe sankcijama). Dvorac je ovih dana otvoren sa stražnje strane i svatko se osobno može uvjeriti u razmjere devastacije. Međutim ni sva počinjena šteta nije ono najgore, naime upravitelj i dalje ima ovlast upravljati crkvenom imovinom u Pribiću. Poruka je to svima da slobodno mogu uništavati crkvenu imovinu bez ikakvih posljedica. A treba li baš tako biti? Iako svi već nekoliko godina žele da odstupi, da racionalno spozna svoje pogreške, da ne čini daljnju štetu on i dalje ustraje u vlastitoj oholosti iskazujući prema svima do sad neviđenu bahatost. Upravitelj sam mora uvidjeti da je on već godinama jedina zapreka napretku imovine u Pribiću, da će njegovim odlaskom sve zasjati u najljepšem sjaju kao u dane dragog vladike Julija Drohobeckog. Na kraju, u ove Velikoposne dane uputimo Gospodu Isusu molitve neka On s nebeskih visina pomogne da se uoči Uskrsa završi ova agonija koja već predugo traje.
