Vrata pribićke crkve posvjedočiti će tko je bio Dionizije Njaradi
Svećenstvo u Žumberku tijekom 20-tih i 30-tih godina prošlog stoljeća nalazilo se u teškim materijalnim okolnostima. Po logici stvari odmah se pomisli da se radilo o lošoj poziciji zbog državnih vlasti SHS ili Jugoslavije. No ovoga puta neće biti tako. Pravi uzrok nevolja bio je tadašnji križevački biskup ili vladika koji je na sve načine nanosio štetu žumberačkom svećenstvu. Postavlja se sada pitanje; pa zar nije biskup taj koji bi trebao biti primjer u odnosu prema drugim ljudima? Upravo tako, biskup bi trebao biti uzor. No ni ovoga puta neće biti tako. Svako pravilo ima izuzetak a to je upravo slučaj gospodina Dionizija Njaradija. O njegovom načinu upravljanja Križevačkom biskupijom zna se gotovo sve. Zna se i da se posebno volio osvećivati onima koji su mu se javno suprotstavljali. Tu su mu na meti bili svećenici u Žumberku koji nisu odobravali njegovo ponašanje prema žumberačkom kleru i narodu. Ali nisu mu bili na piku samo žumberački svećenici znao se on opako ponašati i prema svojim sunarodnjacima Rusinima koji su držali uz Žumberčane u borbi za pravdu i dostojanstvo svećenstva. Sačuvani zapisnici sa korona žumberačkog svećenstva iz 20-tih godina prošlog vijeka daju pravu sliku o g. Njaradiju koji je ostavio iza sebe crni trag u povijesti. Mladi bogoslovi koji su tridesetih godina prošlog stoljeća prolazili kroz Pribić prema svojim domovima u Žumberku znali su zastati kod utamničenog biskupa Julija Drohobeckog koji je živio u pribićkoj kuriji. Tamo ga je smjestio upravo Njaradi sa suradnikom-vikarom kako bi ga izolirali od klera i naroda. Sam biskup Drohobecki bio je po nacionalnosti Rusin. Žumberački su bogoslovi svjedočili kako je Njaradi starom biskupu Drohobeckom u Pribiću zabranio jesti čak i najjednostavniju hranu, mlijeko i žgance, što je jadni starac najviše volio. Eto ti slike i prilike g. Njaradija kako se prema svom sunarodnjaku ponašao kao “kir vladika”. Dakako povijesne istine radi ne može se zanijekati kako je Njaradi u svojoj raboti imao podršku i svog vikara kome takvo djelovanje nikada neće osvijetliti obraz bez obzira što je potjecao iz Žumberka. Istinita je ona da u svakom žitu ima kukolja i da je Juda uvijek blizu i bliže nego što mislimo. Ali svi zapisnici i sva usmena predaja o Njaradiju ostala bi sakrivena duboko u arhivima i povijesti da ovih dana na svijetlo dana, po Božjoj providnosti, nije došla jedna fotografija koja potvrđuje sve ono što se već više od osamdeset godina govori o Njaradiju. Osvećivao se on, dok je mogao, posebno Žumberčanima i starom biskupu Drohobeckom koji je živio u Pribiću, nije mu želio niti minimalno materijalno pomoći, davno su govorili i svjedočili stari žumberački svećenici. Koliko je daleko Njaradi išao u svojoj pakosti potvrđuje ovih dana pronađena fotografija iz 1938. na kojoj su ispred pribićke crkve Blagovijesti slikani članovi Društva Žumberčana iz Zagreba i članice zagrebačkog društva Hrvatska žena. Oni su naime zajednički pokrenuli inicijativu među građanstvom Zagreba da se obnovi pribićka zavjetna crkva unatoč tome što ju je Njaradi sustavno i pakosno prepuštao propadanju. Ipak je crkvu u Pribiću sagradio Drohobecki što g. Najaradi nikako nije mogao podnijeti. Vrata crkve u Pribiću trajno svjedoče vremenu u kojem je djelovao g. Njaradi. Na fotografiji se vidi bijedno stanje ulaznih vrata koje zamjenjuju obične daske. Iz te se slike vidi kakvo je bilo ponašanje biskupa prema najljepšoj crkvi Žumberčkog vikarijata. Ima li igdje u župama u Vojvodini ovakva slika iz 30-tih godina 20. stoljeća na kojoj bi se vidjelo u kakvom su stanju ulazna vrata jedne grkokatoličke i k tome jubilarne crkve? I onda će se netko još usuditi govoriti kako g. Njaradi nije pravio razlike među ljudima i kako nije nanosio pakosno štetu Crkvi u Žumberku. Dobro neka se pogleda fotografija ona će nam sve reći. Fotografiju će se svakako uvećati i dakako umnožiti kako bi dospjela do svakog vjernika i svakog čovjeka koji cijeni istinu. Slika neka bude svjedok svemu što su žumberački svećenici i vjerni narod govorili o spomenutom gospodinu, a govorili su samo istinu. Iako se uvijek znalo da su svećenici i narod u pravu sad se to jednom i za svagda potvrdilo i na slici.