Vikar Ivan Pavković svojim je primjerom svjedočio kako treba brinuti za crkvenu imovinu
Na području Žumberačkog vikarijata veliki je broj crkvenih objekata. Tijekom prošlosti žumberački biskupski vikari osobitu su pažnju posvećivali upravo brizi za održavanje crkvenih nekretnina. Uz molitvu potrebno je znači i raditi. Sačuvane fotografije svjedoče nam o tome kako je blagopokojni vikar Ivan Pavković osobnim primjerom pokazao kako treba raditi na održavanju crkvenih objekata i okoliša. On je zajedno sa svećenicima dolazio u pojedine župe i radio na uređenju crkvenog okoliša. Zasigurno bi mnoge crkve, kapele i župni dvorovi ostali neobnovljeni da nije bilo vikara Pavkovića koji je neumorno poticao svećenstvo i narod na obnovu. Jedan od najboljih primjera pozitivnog pristupa i poticaja jest i crkva sv. Petke na Budinjaku čiju obnovu je svojevremeno potaknuo i vodio žumberački biskupski vikar. Iz ruševnog stanja vikar je budinjačku crkvu doveo do uporabljivosti. Mnogi su mu žumberački svećenici i vjernici na tome zahvalni. Dužnost je dakle vikara poticati, a ako je to potrebno, i voditi obnovu onih objekata koji zahtijevaju obnovu. Niti jedan crkveni objekt ne smije biti zapušten ili neodržavan. No osim brige za materijalnu obnovu svaki biskupski vikar ima posebnu obvezu, u zajedništvu sa mjesnim biskupima, voditi brigu za duhovni rast svećenstva na povjerenom mu području. U tradiciji je Žumberka da pogled mjesnog svećenstva, obaju obreda, biskupski vikar podiže prema Kristu. Potiče na apostolsko zajedništvo, a povjerenom mu vlašću utvrđuje cijelu zajednicu u istini. U konačnici smisao je vikarske službe obnavljati prije svega živu Crkvu koja svoj pogled usmjerava prema Gospodinu Isusu Kristu. Osluškujući mjesno svećenstvo i vjerni narod obaju obreda koji upoznaje vikara sa stvarnošću određenog područja donosi se razboriti sud o određenim stvarnostima. Ukoliko neki svećenik, bilo kojeg obreda djelujući na području Vikarijata, svoj pogled udalji od Krista i usmjeri ga previše na ovozemaljske – političke teme koje nikome ne donose mir, dapače već duže vrijeme donose nemir i razdor, potrebno je bratski pomoći. Nadležni (nad)biskup, biskupski vikar, svećenici i konačno vjernici su tu da pomognu svećeniku da se vrati na apostolski put koji zajednici donosi toliko željeni unutrašnji duhovni sklad i mir.
