Veliki lavovski metropolit Andrej Šepticki namjeravao u Bosni proizvoditi misno vino za više od tisuću šesto župa u Ukrajini

Veliki lavovski metropolit Andrej Šepticki namjeravao u Bosni proizvoditi misno vino za više od tisuću šesto župa u Ukrajini

Veliki lavovski grkokatolički nadbiskup Andrej Šepticki u Bosnu dolazi prvi puta u kasnu jesen 1902. godine vraćajući se iz Rima prema Ukrajini. Dne 16. studenog 1902. susreće se u Sarajevu sa vrhbosanskim nadbiskupom dr. Josipom Stadlerom. Nakon susreta sa nadbiskupom Stadlerom u pratnji grkokatoličkog svećenika o. Andrije Segedija metropolit Šepticki obilazi sve zajednice Ukrajinaca-grkokatolika u Bosni, a u Banja Luci se susreće sa banjalučkim biskupom fra Marjanom Markovićem. Šepticki za vrijeme pastoralnog boravka u Bosni stanuje kod redovnika Trapista u samostanu Marija Zvijezda u Delibašinom selu kod Banja Luke. Za svog boravka u Bosni metropolit Šepticki kupio je veliko imanje na Divan brdu “u središtu kolonije Kamenica”. Ovaj podatak veoma je važan i u crkveno-pravnom smislu jer dokazuje da je vlasnik zemljišta u BiH Ukrajinska grkokatolička crkva tj. Lavovska nadbiskupija. Na tom imanju po nalogu Šeptickog zasađena su već 1903. godine tri jutra vinograda. O namjeri podizanja ogromnog crkvenog vinograda križevačkog vladiku Julija Drohobeckog izvjestio je iz Bosne svećenik Andrija Segedi riječima: “Pošto naime u Galiciji (Ukrajini) radi oštre klime nema vinograda, a za 1630 župa treba dobrani kvantum misnog vina kani Njegova Preuzvišenost (metropolit Šepticki) ogroman kompleks vinograda zasaditi. Do sada usađeno uspjeva prekrasno” (Zbornik Josip Stadler – život i djelo, Sarajevo, 1999., str. 210). Iz daljnjih spisa saznaje se kako je metropolit Šepticki imao namjeru zasaditi čak sto tisuća trsova i podignuti veliku vinariju iz koje bi vinom opskrbljivao sve ukrajinske grkokatoličke župe u Ukrajini. Radilo se naime o impresivnih 1630 grkokatoličkih župa koje su prema zamisli Šeptickog trebale dobivati kvalitetno vino iz Bosne. Mora se zaista kazati da je Šepticki bio vrijedan gospodar koji je imao viziju, motivaciju i ono najvažnije realizaciju. Može se samo zamisliti kako bi ojačala grkokatolička crkvena uprava u Bosni da je u punoj snazi zaživjela velika crkvena vinarija u Kamenici. Ali Šepticki nije bio samo dobar gospodar. On je u Bosnu 1907. poslao dvojicu svećenika Lavovske nadbiskupije, a godinu dana kasnije (1908.) poslao je i monahe Studite kako bi duhovno osnažio svoje sunarodnjake Ukrajince. Ukupno je u bosanski grkokatolički manastir u Kamenici uputio osam redovnika. Osim materijalne, Šepticki je poticao i duhovnu izgradnju ukrajinske grkokatoličke zajednice u Bosni. Sam metropolit posjetio je Bosnu nakon 1902. još dva puta 1909. i 1913. godine. Metropolit Šepticki uz sve navedeno konkretno je podržavao nastojanja vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera da se u Bosni osnuje Grkokatolička biskupija za Ukrajince. On 1907. godine podupire grkokatoličkog bosanskog vikara dr. Josipa Žuka slijedećim riječima: ” Daj Bože da uzmognete organizirati župu i biskupiju”. Iz ovoga se vidi koliko je Šepticki poticao kler na izgradnju nove grkokatoličke biskupije u Bosni. Uslijed pokušaja da se riješi pitanje uzdržavanja grkokatoličkog svećenstva u Bosni metropolit Šepticki izrazio je spremnost “iz svog džepa subvencionirati grkokatoličko svećenstvo u Bosni”.