Dragi prijatelji i čitatelji portala Žumberačkog vikarijata,
Nakon svojega slavnoga Uskrsnuća naš Gospod Isus Krist javljao se svojim učenicima. Pojavljivao se vidljiv usred njihova zajedničkoga sastanka. Na taj način poučavao ih je o Kraljevstvu Božjem, želio je osnažiti njihovu vjeru u njegovo uskrsnuće. Mogli bismo reći kako ih je pripremao na otajstveno druženje s njime preko svoje riječi koje je predao, ali i preko vidljivih znakova i molitve. I dolazi vrijeme, četrdeset dana nakon njegova Uskrsnuća, kako nas izvještava i sveti Luka u svojim Djelima apostolskim, kada su se „otvorila vječna vrata da uđe Kralj slave, Gospod koji na nebu utemelji prijestolje svoje i čija se vlast prostire po svoj zemlji“. Taj Kralj slave je naš Uskrsli Gospod. On koji je kao vječni Sin, rođen od Oca prije svih vjekova, sišao od Boga k nama i udostojao se uzeti našu ljudsku narav i roditi se kao čovjek kako bi postao u svemu jednak s nama osim u grijehu. I da bi nas oslobodio okova smrti i grijeha, da bi nam vratio onu prvotnu odjeću, nije se lišio kao pravi Bog i čovjek podnijeti i muku, razapinjanje i smrt na križu. Radi nas i našega spasenja prošao je put poniženja i patnje. A svojim Uskrsnućem pobijedio je jednom zauvijek tamu smrti i grijeha i otvorio nam vrata vječnoga života.
I budući da je svojim vidljivim prisutstvom ovdje na zemlji Isus Krist ispunio Božji plan našega spasenja te je sjedinio zemaljsko s nebeskim, Isus Krist je oko sebe okupio svoje najmilije kako bi doživjeli i posljednju postaju života s njime na zemlji. Jer On je ispunio svoj zadatak. Sve što mu je dao Otac izvršio je. Svoje učenike vratio je na pravi put. Učvrstio je njihovu vjeru i nadu koja je bila poljuljana. Poveo ih je do Betanije na Maslinskoj gori kako bi postali svjedoci njegova slavna Uzašašća u nebesku slavu, kada je On sjeo ponovno zdesne Ocu i vratio se tamo odakle je i došao. No, prije nego što je uzašao, Isus nas podsjeća i stavlja u središte razlog i smisao njegova boravka s njima i među njima: „ Krist će trpjeti i treći dan uskrsnuti od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema. Vi ste tomu svjedoci“. Tako nas izvještava sveti Luka evađelista, dok nas sveti Matej upozorava i svraća našu pozornost na Kristov poziv da učinimo sve narode Njegovim učenicima.
„I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo. Oni mu se ničice poklone pa se s veliko radošću vrate u Jeruzalem“. Čitajući ove retke svetoga evanđelja ne možemo se ne zapitati koji je razlog njihove radosti. Jer pomalo je neobično da se čovjek raduje kad se oprašta od voljene osobe. Prije svega, učenici su postali svjesni kako je Krist uvijek s nama. I to je za nas najvažnija poruka današnjega blagdana. I dok se pitamo na koji je način danas s nama, urezuju nam se njegove riječi kako će biti uvijek s nama sve do svršetka svijeta, do kraja vremena i povijesti. Prije svega prisutan je po svetim sakramentima, napose Presvetom Euharistijom, preko svoje riječi, ali i na svakom mjestu gdje se kao vjernici nalazimo sabrani u Njegovo ime. uzašašće ne znači Isusovu odsutnost, već nam kaže da je on živ među nama na jedan nov način; nije više na nekom točno određenom mjestu u svijetu kao što je to bio prije uzašašća; sada je u Božjem kraljevstvu, prisutan na svakom mjestu i u svakom vremenu, bliz svakom od nas. Bilo to naša zajednička molitva u obitelji ili slavlje Liturgije u našim župnim kućama. Pa i u onim trenucima kada prihvatimo i odgovorimo na Njegov poziv ljubavi, kada gladna nahranimo, žedna napojimo, bolesna posjetimo, siromaha odjenemo, neuka poučimo, uvredu oprostimo, nepravdu strpljivo podnosimo…. U svim tim trenucima, ako činimo to iz ljubavi prema Bogu i čovjeku, Krist je s nama. S druge strane, i u trenucima kada smo napušteni, neshvaćeni, nepravedno osuđeni. Kada u znoju vlastita rada i dalje strepimo za sutrašnjicu-kruh naš svagdašnji. Kada osjećamo prazninu i napuštenost u našim srcima. I tada, naš Krist koji se proslavio, koji sjedi s desne Ocu, koji vlada u vječnoj slavi, je prisutan. Ne napušta nas. Ne ostavlja same. Već nas neprestano zagovara kod svoga Oca. To nam potvrđuje i papa Franjo u svom nagovoru kada kaže: Isusovo uzašašće na nebo daje nam upoznati tu tako utješnu stvarnost za naš životni put: u Kristu, pravom Bogu i pravom čovjeku, naše je čovještvo doneseno pred Boga; on nam je otvorio prolaz; on je poput predvodnika na užetu koje služi za uspinjanje na planinu, koji je došao do vrha i poteže uže da nas privuče sebi i dovede Bogu. Ako povjerimo svoj život njemu, ako pustimo da nas on vodi budimo sigurni da smo u sigurnim rukama, u ruci svoga spasitelja, svoga zagovornika!“
Uzašašće Isusa Krista je i naše uzašašće. Jer Sveti Duh je taj koji nas povezuje, koji nas pritjelovljuje Kristu, Sinu Božjemu. I upravo njemu smo pozvani i ići. K tome cilju hoditi. On, kao proslavljeni Bog otišao nam je pripraviti nam mjesto. I upravo zato ne smijemo živjeti s pogledom uprtim na ovozemaljsko. Jer i kad se zemaljskim bavimo, jer smo još uvijek zemaljski, jer nam je zemaljsko potrebno na ovom našem hodočasničkom putu, mi smo pozvani misliti i na ono nebesko. Dobili smo kao Kristovi učenici nalog posvetiti ovo naše vrijeme, našu obitelj, župnu zajednicu, našu eparhiju, mjesta na kojim djelujemo i živimo, a ponajviše naše međuljudske odnose. Da li to i činimo? Krist je uzašao. On više nije vidljiv na tjelesan način. Ali smo mi ti koji smo vidljivi. Mi smo ti koji smo pozvani širiti i navješćivati Božje kraljevstvo. Mi smo ti koji ostvarujemo ili ne ostvarujemo Kristov poziv postati njegovim učenikom, prijateljem…Učiniti i druge da i oni susretnu Krista raspetoga, Krista uskrsloga, Krista proslavljenoga! Mi smo ti po kojima jedino Riječ Božja može živjeti, utjeloviti se među nama! Mi smo njegovi svjedoci u ovome vremenu i prostoru. Po nama se nastavlja njegovo djelo. Odgovorimo stoga, svi zajedno, na Kristov poziv ne zaboravljajući da unatoč svim našim slabostima i vrludanjima i dalje ostajemo djeca Božja, njegovi prijatelji na koje On računa. I sve što činimo neka odiše dobrotom i ljubavlju. Mi smo ti, koji zajedno s Kristom, snagom Svetoga Duha- možemo promijeniti i učiniti da ovaj svijet odiše Kristovom pobjedom i slavom! Amin.