„Zatim ih izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo.Oni mu se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga.“ (Lk 24, 50-53)
Blagdan Uzašašća Gospodnjeg – Spasovo uvijek se slavi na četvrtak četrdeset dana nakon Kristova uskrsnuća. Povezan je s izlskom Izraelskog naroda iz egipatskog ropstva kada se nakon 40 dana Mojsije popeo na goru Sinaj kako bi od Jahve primio 10 zapovijedi. Pisci prvih triju stoljeća ništa ne pišu niti ne spominju ovaj blagdan a poznavaoci crkvenih blagdana smatraju da je razlog tome što se tada ovaj blagdan slavio skupa s Duhovima a tek u četvrtom stoljeću ovaj bladan postaje općepoznatim.
Ako bi smo na prvi pogled sudili o ikoni ovoga blagdana, mogli bismo zaključiti da mu ona upoće ne odgovara jer centralno mjesto na ikoni pripada Presvetoj Bogorodici, Apostolima i anđelima dok sam uzneseni Spasitelj jest prikazan umanjenim u odnosu na njih. Čitajući Evanđeoski tekst, pronalazimo rješenje ovog problema. Naime, i sam Evanđeoski tekst koji čitamo na Sv. Liturgiji (Lk 24, 36-53) usredotočen je na Kristove zapovjedi, na poslanje apostola dok sam govor o Uzašašću je vrlo skroman i stiče se dojam sporednosti te tako dolazimo do zaključka da je ikona u potpunom jedinstvu s crkvenom tradicijom i Evanđeljem.
Prema evanđeoskom izvještaju, Uzašašće se dogodilo na vrhu Maslinske gore a to je na ikoni prikazano kamenim obroncima koji se nalaze na pozadini ikone. U skladu s bogosluženjem ovoga blagdana Spasitelj je predstavljen kako uznesen u slavi sjedi na prestolju. Njegova slava prikazana je u obliku ikonografskog aureola koji se sastoji od nekoliko koncetričnih krugova koji simboliziraju duhovno nebo koje drže anđeli, a time je zapravo potvrđeno da je Krist uzdignut iznad zemaljskih dimenzija i time njegovo Uzašašće dobiva izvan vremenski karakter.
Grupa apostola, anđela i Presveta Bogorodica predstavljaju Crkvu, Crkvu koju je Krist svojom krvlju stekao, Crkvu koja je tijelo Kristovo a on joj je Glava. Presveta Bogorodica se nalazi ravno ispod samoga Spasitelja. Na nekim ikonama ona ima ruke uzdignute prema Spasitelju te se time očituje njeno zastupništvo za nas, a na nekim ikonama njene su ruke ispružene s dlanovima okrenutim prema naprijed kao što se prikazuju mučenici ili ispovjednici. Pokretnost apostola i anđela na ovoj ikoni te njihove geste usmjerene su, prema Spasitelju svjeta i time pozivaju sve kršćane da duhom i mislima prionu uz Izbavitelja svijeta, te da mu iskažu čast i klanjanje.
Svaki kršćanin dužan je častiti ovaj veliki blagdan, jer Krist nije samo uzašao na nebo da nam pripravi mjesto (Iv 14,2) i da bi nam pokazao svoju slavu koju on na nebesima ima, nego nam je poslao u Branitelja i Tješitelja koji će uvijek biti s nama. Neka ovaj veliki Gospodnji blagdan u svima probudi zaspalu vjeru i potakne nas na razmišljanje da će svaki čovjek jednoga dana biti pozvan na uzašašće života ili pak propasti.
„Uznesao si se u slavi, Kriste Bože naš! Obradovao si učenike, obećanjem Duha Svetoga, i utvrdio ih blagoslovom svojim. Jer Ti si Sin Božji, Ti Izbavitelj svijeta.“ (Tropar Uzašašća Gospodnjeg, glas 4.)
„Ispunivši plan našega spasenja, i sjedinivši zemaljsko s nebeskim, uznesao si se u slavi, Kriste Bože naš! Unatoč toga nisi se odijelio od nas, nego i dalje prebivaš među nama, te kličeš onima koji Te ljube: Ja sam s vama, i nitko ne može protiv vas! (Kondak Uzašašća Gospodnjeg, glas 6.)
UZAŠAŠĆE GOSPODNJE – SPASOVO
