Uspješan primjer grkokatoličke eparhije u Makedoniji pokazuje da je u BiH potrebno osnovati Grkokatolički egzarhat
Djelomična dismembracija grkokatoličke Križevačke eparhije, koja je za područje republike Makedonije provedena 2001. godine, pokazala je opravdanost takve odluke. Prije osamnaest godina teritorij Makedonije izdvojen je iz sastava hrvatske Križevačke eparhije i u toj je državi osnovan Apostolski egzarhat za katolike istočnog obreda. S vremenom se pokazalo da je to bila dobra i razborita odluka Svete Stolice jer od tada (2001.) zajednica katolika istočnog obreda na makedonskom području izvrsno napreduje. Imaju vlastitog biskupa i sva tijela potrebna za normalno funkcioniranje zajednice. Prema riječima mjesnog ordinarija raste broj svećenika i svećeničkih kandidata, a osnovane su i nove župe. Ove 2018. Sveta Stolica uzdigla je Apostolski egzarhat na razinu Eparhije (Strumičko-skopska) i izravno je podložila Svetoj Stolici. U pravnom smislu veoma je važno razumjeti odluku Svete Stolice da grkokatoličku Strumičko-skopsku eparhiju izravano podloži svojoj jurisdikcijskoj vlasti. To zapravo znači da Sveta Stolica preuzima izravnu odgovornost za njezinu opstojnost. Osobito materijalnu. Ordinarij i svećenstvo mogu dakle imati čvrstu sigurnost da će ih Sveta Stolica konkretno podržavati, neovisno o državi ili vlastitim skromnim prihodima. Isti model potrebno je primijeniti i u slučaju daljnje dismembracije Križevačke eparhije tj. prilikom osnivanja samostalnog Grkokatoličkog egzarhata u BiH.
Učestala pitanja mnogobrojnih hrvatskih svećenika i aktivnih vjernika laika vezanih za dismembraciju grkokatoličke Križevačke eparhije, koja su posljednjih dana sve češća, zahtijevaju i crkveno-pravni odgovor. Što Hrvati grkokatolici misle o dismembraciji Križevačke eparhije poznato je već nekoliko desetljeća. Od vremena žumberačkog vikara blage uspomene Ivice Pavkovića i zagrebačkog nadbiskupa Franje Kuharića kontinuirano se iznosi jedinstveno stajalište kako je potrebno urediti vanjske granice Križevačke eparhije tj. Zagrebačke metropolija te ih uskladiti sa državnom granicom Republike Hrvatske. Značajan dio tog procesa uspješno je riješen te su osnovani novi grkokatolički egzarhati u Srbiji i Makedoniji. Godine 1999. namjeravalo se nastaviti s daljnjom dismembracijom Križevačke eparhije tj. osnivanjem Grkokatoličkog egzarhata u Bosni i Hercegovini. Godina 1999. iznimno je važna za razumijevanje tijeka dismembracije Križevačke eparhije jer se upravo te godine potpisuju međunarodni ugovori između Republike Hrvatske i Svete Stolice. Crkveno pravni stručnjaci iz Zagreba koji su detaljno upoznati sa primjenom međunarodnih ugovora, ovih su dana potvrdili, kako grkokatoličke župe u BiH tj. Republici Srpskoj ni na koji način ne ulaze u zakonski okvir primjene ugovora između Republike Hrvatske i Svete Stolice. Kako tumače pravnici i državni službenici pri Ministarstvu financija, pitanje grkokatoličkih-ukrajinskih župa u Bosni i Hercegovini isključivo je pitanje Križevačke eparhije a ne Republike Hrvatske koja nema nikakvu zakonsku obvezu prema župama ni službenicima konkretne hrvatske biskupije u nekoj drugoj državi. Pravnici to tumače činjenicom kako Republika Hrvatska putem Ugovora ne pomaže ni hrvatske katoličke misije u inozemstvu jer nema za to nikakvog pravnog temelja, a kamoli bi suprotno zakonu odobravala transfer novca u neku drugu državu. Takva praksa bila bi protuzakonita i podlijegala bi sankcijama. Isključivo se dakle materijalno, sredstvima hrvatskih poreznih obveznika, pomaže samo službenike hrvatskih biskupija koji su upravitelji župa na teritoriju Republike Hrvatske. Biskupija pak može iz vlastitih sredstava, koja ne dolaze namjenski od hrvatskih poreznih obveznika, pomagati župe ili osobe u drugim državama ili donirati višak sredstava za bilo koju drugu namjenu. Ministarstvo financija RH, koje daje svog predstavnika u Komisiju za pitanja Crkve i Države, vrlo je detaljno upoznato sa crkvenim pravom u slučaju Križevačke eparhije koja još uvijek (od 1999.) nije uredila svoje biskupijske granice iako je to pitanje već odavno trebalo riješiti. Ministarstvo dakle, držeći se primjene Ugovora, konkretno navodi 27 župa u tri hrvatska vikarijata: Žumberačkom, Slavonskom i Dalmatinskom, za koja se namjenski izdvajaju sredstva iz proračuna RH. Hrvatski porezni obveznici ponovimo, izdvajaju od svojih skromnih primanja dio prihoda isključivo za župe i crkvene službenike na tlu Republike Hrvatske. Sva druga tumačenja su proizvoljna i izvan zakonskog okvira. U tom kontekstu veoma je važno shvatiti ozbiljnost potrebe što skorijeg osnivanja Grkokatoličkog egzarhata u Bosni i Hercegovini koji će po uzoru na makedonski primjer biti pod izravnom nadležnošću Svete Stolice.