U Velikom postu dopustimo da k nama dođe Isus Krist
U vremenu Velikog posta svi vjernici Žumberačkog vikarijata pozvani su otvoriti svoja srca Isusu Kristu. On iz sata u sat i iz dana u dan blago kuca na vrata naše duše. Mi opterećeni vlastitim brigama i zaglušeni bukom ovoga svijeta kao da ne čujemo blago Isusovo kuckanje. On želi biti uz nas a pravo je pitanje želimo li mi Njega pokraj sebe u našoj svakidašnjici. Dolazak Isusa u naš život znači dolazak optimizma i oslobođenje od “lošeg pamćenja” koje nas sapinje. Sve što je dobro dolazi sa Kristom koji nam neumorno pomaže razvezivati čvorove zla oko nas. On nas oslobađa od “patologije moći” i od raznih “struktura prijetvornosti”, a vodi nas u potpunu čistoću savjesti koja se očituje u ljubavi prema bližnjima. Vjernik Žumberačkog vikarijata mora se u svojoj slobodi savjesti opredijeliti za Isusa Krista, njega slijediti i biti mu u svemu vjeran. To je staza kojom valja koračati u vrijeme ovoga Velikog posta. Nikada ne treba zaboraviti da nas tom stazom prema Kristu vodi sveta Crkva koju nadahnjuje Sveti Duh. Crkva želi da se u vrijeme Korizme svaki vjernik u prostoru osobnog duhovnog iskustva susretne sa svojim Bogom. Taj se susret događa kroz sabranost, post i molitvu. Bog je prisutan u tišini vlastite duše i tamo ga već danas valja tražiti. No od nas Bog u Velikom postu traži i samilost ili suosjećanje prema bližnjima. To suosjećanje kojeg danas toliko nedostaje, a koje po sebi doprinosi dobrobiti ljudskog bića, trebalo bi biti pokretačka snaga sveg kršćanstva i općenito naše osobne vjere. Pitajmo se draga braćo i sestre ima li tog suosjećanja među nama dovoljno?