ˮOnih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana. I odmah, čim iziđe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! ˮ (Mk 1, 9-11)
Ovaj blagdan slavi se od drugog stoljeća ili početka trećeg stoljeća. Slavi se 6. siječnja, a po starom Julijanskom kalendaru 13 dana kasnije tj. 19. siječnja. Blagdan slavi uspomenu na događaj Isusova krštenja u rijeci Jordanu kada se otvorilo nebo, vidio se Sveti Duh u obliku goluba i čuo se glas Boga Oca: »To je moj Sin Ljubljeni,njega slušajte«.
Pred blagdanom navečer služi se Večernja na kojoj se pjeva: »S nama je Bog, razumijte narodi i pokoravajte se jer je s nama Bog«. U nekim krajevima više dana predprazništva i osam dana poprazništva. Uoči ili na sam blagdan Bogojavljenja blagoslivlja se voda za krštenje, za blagoslov kuća, stanova, obitelji, nabožnih premeta, pokojnika, za škropilnice na ulasku u crkvu.
Na ikoni je prikazan Krist, Riječ Božja, koja je primila ljudsku prirodu, koji sa svojom prisutnošču, posvećuje vodu, koju su narodi u prošlosti pogotovo u pustinjskim krajevima smatrali velikim darom. Dakle, voda postaje posvećenom i posvećujućom za svijet. Zato se i mi kod krštenja upravo vodom očišćujemo od istočnog grijeha, nečistoće i posvećujemo snagom Krista, uzimajući, tajanstveno, udio u njegovoj smrti i uskrsnuću. Krist je obnažen jer je on – drugi Adam, otkupio starog Adama i sve njegovo potomstvo. Prvi Adam zatvorio je čovjeku ulaz u nebo a drugi Adam je otvorio put u Carstvo Nebesko. Ivan Krstitelj sagnute glave prima blagoslov Spasitelja i obavlja to što mu je rekao Krist, da bi ostvarili svaku pravdu i pravednost. Na Ivanovom licu je izraz zapanjenosti pokornošću Gospoda Isusa. Jednom rukom Ivan krsti Spasitelja a drugom pokazuje na njega kao na Jaganjca Božjeg i tako zauzima molitveni položaj. Na ikoni je obično prikazano drvo sa sjekirom na korijenu što ocrtava Ivanovu propovjed: »Pokajte se i donesite dobre plodove jer došao je očekivani Mesija. Sjekira je već na korijenju drva i spasiteljsko vrijeme je nastalo.« Bog Otac iz nebeskog polukruga rukom blagoslivlje Sina: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni!«
Kao što je na gori Sinaj objavio Zakon, tako ovdje Otac pokazuje na novog zakonodavca – Krista, koji je usobljeni novi Božji Zakon ljubavi. Sveti Duh se javlja u zraci nebeskog svijetla kao golub. Poslje potopa golub navješta pravediku Noi, da je nastalo vrijeme mira. Nad Jordanom Sveti Duh u vidu goluba objavljuje vrijeme Božje milosti zahvaljujući utjelovljenom Sinu, vrijeme mira i ljubavi za sve one koji primaju Isusa kao svog Spasitelja. Kao i kod rođenja anđeli su zadivljeni novom izjavom Kristove pokore. Ruke su im pokrivene – spremni su služiti Spasitelju. Taj veličanstveni događaj je najljepša objava Presvete Trojice – dakle Bogojavljenje. Posvetivši vodu, Krist posvećuje sav stvoreni svijet. On uznosi i prosvetljuje sve stvorenje svojim učešćem u ljudskoj materijalnoj prirodi.
»Kada si se, Gospode, kristio na rijeci Jordanu, objavilo se Trostvo dostojno klanjanja. Jer Očev glas svjedočiše za Tebe, nazivajući Te ljubljenim Sinom, a Duh u liku goluba potvrđivaše istinitost riječi. Objavio si se, Kriste Bože, i prosvijetlio svijet. Slava Tebi!« (tropar Bogojavljenja, glas 1.)
»Danas si se objavio cijelom svijetu, Gospode, i Tvoje svijetlo nas je obasjalo, a mi prosvjetljeni pjevamo Tebi: Došao si, i objavio si se, o Svijetlosti neobuhvatna!« (kondak, glas 4.)