Tumačenje nekih pitanja vezanih za crkveno-pravni položaj grkokatolika Ukrajinaca u BiH
Raspadom Jugoslavije republika Bosna i Hercegovina postaje samostalna država. Novu stvarnost slijedila je i Crkva te se tadašnja Biskupska konferencija Jugoslavije dijeli prema novim državama unutar čijih granica nastaju biskupske konferencije. Odlukom Svete Stolice od 8. prosinca 1994. osnovana je i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine (BK BiH). U sastav BK BiH tada ulaze: Vrhbosanska nadbiskupija u svojstvu metropolije, te sufraganske biskupije: Banjalučka, Mostarsko-duvanjska i Trebinjsko-mrkanska. Godine 2011. Sveta Stolica osniva Vojni ordinarijat u BiH te ga pridružuje Biskupskoj konferenciji BiH. Osnivanjem Vojnog ordinarijata prije četiri godine Sveta Stolica u najvećoj je mjeri završila postupak unutrašnje organizacije Katoličke crkve latinskog obreda u Bosni i Hercegovini. Što se pak tiče katolika istočnog obreda (grkokatolika Ukrajinaca) u BiH tu još Sveta Stolica nije donijela konačnu odluku. Naime, u crkveno-pravnom smislu grkokatolici u BiH od 1924. godine pripadaju u duhovnu nadležnost hrvatske Križevačke eparhije. Međutim iako vrši duhovnu jurisdikciju, Križevačka eparhija nije članica BK BiH jer ima sjedište u drugoj državi i sukladno tome zakonito je članica samo Hrvatske biskupske konferencije (HBK). Kako je gore spomenuto Katolička crkva se uvijek pridržava pravila da u svom teritorijalnom uređenju Biskupskih konferencija slijedi međunarodno priznate granice države u kojoj dotična konferencija djeluje. Tako je slijedeći ovo načelo Sveta Stolica svojevremeno osnovala i grkokatoličke Egzarhate u Srbiji i Makedoniji, dakako u granicama tih država. U tom smislu moguće osnivanje novog Grkokatoličkog egzarhata u BiH treba promatrati u svjetlu odnosa Katoličke crkve i države Bosne i Hercegovine. Naime prema sadašnjem crkveno-pravnom uređenju po kojem Križevačka eparhija nije članica BK BiH proizlazi pitanje: na koji način bi se grkokatolička zajednica u BiH predstavljala pred državnim tijelima te države kada bi došlo do primjerice sklapanja Ugovora između Države Vatikana i BiH. Država BiH naime ne prepoznaje u svom sustavu Križevačku eparhiju kao jednu od bosanskih biskupija, niti kao članicu BK BiH, te sukladno tome ne može u buduće Ugovore ili u već usvojene Pravilnike uvrstiti biskupiju iz druge države. Pravni sustav BiH može prepoznati na svom području samo one pravne crkvene osobe koje su registrirane na tom području. Sukladno tome može ih pomagati u materijalnom smislu. Praksa je da države putem sklopljenih ugovora potpomažu biskupije ili egzarhate, a nikada dekanate ili vikarijate jer su to crkvene pravne osobe niže razine. Dakle sukladno zakonima osnovna razina za ugovornu suradnju Države i Crkve je minimalno egzarhat. Takav je slučaj u nekim susjednim državama pa i u Hrvatskoj gdje RH putem Ugovora pomaže hrvatske biskupije koje se nalaze unutar njezinih granica. Razumije se da država RH nikada ne bi sklapala ugovore s vikarijatima. Sličan princip za uređenje odnosa između Crkve i Države može se očekivati i u BiH u nadolazećem razdoblju. U pravnom smislu zato je neminovno osnivanje Grkokatoličkog egzarhata u BiH koji će zatim biti pribrojen BK BiH, a samim time postaje pred državom prepoznatljiv subjekt s kojim se ostvaruje suradnja.