Tko je vjeran Kristu s radošću prihvaća biskupove dekrete

Tko je vjeran Kristu s radošću prihvaća biskupove dekrete

Tko je vjeran Kristu s radošću prihvaća biskupove dekrete

Svećenici kao Kristovi služitelji uvijek s radošću prihvaćaju dekrete koje im njihov biskup dodjeljuje. Biskup se zajedno sa svojim najbližim suradnicima istinski brine da na određene crkvene službe uvijek budu postavljeni oni koji su najprimjereniji za ta mjesta. Crkvena tradicija nas uči da se svećenik nikada ne smije previše vezati za neko mjesto jer uvijek treba imati u mislima da je nakon izvjesnog vremena na istoj službi u župi, sjemeništu, samostanu potrebno poći dalje. Zahvaliti na svemu i prepustiti službu drugima. Najčešće se premještaji događaju nakon više godina boravka na jednom mjestu. Biskup uvijek osluškuje glas savjetnika ali uzima u obzir i sve druge činjenice koje čine crkveni život. Tko je vjeran Kristu raduje se novom dekretu, novoj službi i novom mjestu na kojem će živjeti. U praksi Istočnih crkava ima oženjenih i neoženjenih klerika. Uobičajeno je da je lakše izvršiti preseljenje iz jednog mjesta boravka u drugo onima koji nemaju obitelj. Stoga uvijek treba očekivati da prvotno biskupove dekrete o preseljenju na novu službu dobiju neoženjeni svećenici a zatim i oženjeni. Biskupov dekret uvijek se prima sa svim autoritetom i on se provodi sukladno zakletvi o poslušnosti koju je svećenik obećao na ređenju.