Uoči blagdana sv. Vasilija Velikog koji se obilježava 1. siječnja 2014. zajedno promišljajmo o životu ovog velikog sveca Crkve Kristove koji je od davnina iznimno poštovan među vjernicima Žumberačkog vikarijata.
Vasilije je rođen u vrijeme cara Konstantina Velikog oko 330. godine u uglednoj kršćanskoj obitelji od oca Vasilija i majke Emilije u mjestu Cezareja u pokrajini Kapadociji u Maloj Aziji. Djed mu je bio kršćanski mučenik, a ujak biskup. Već u ranoj mladosti Vasilija je obitelj poslala na školovanje u Atenu gdje je kod poznatih učitelja onog vremena izučavao filozofiju, gramatiku, retoriku, astrologiju i fiziku. Nakon završetka školovanja vratio se u Cezareju te započeo karijeru učitelja i retora. Dotadašnji život u potpunosti mu se promijenio nakon susreta s velikim asketom i biskupom Eustatijem Sevastijskim.. Ubrzo nakon tog susreta napušta službu učitelja i posvećuje život Bogu. Promjenu svog života opisao je ovim riječima:“ Tratio sam mnogo vremena na gluposti i proveo sam skoro cijelu mladost u besplodnom radu, privržen učenjima mudrosti koja ja za Boga ludost. Iznenada, probudio sam se iz dubokog sna. Uvidio sam predivno svjetlo evanđeoske Istine i prepoznao ništavnost mudrosti vladara ovoga svijeta“. Nakon obraćenja Vasilije je sve imanje razdao siromasima te se dao krstiti na rijeci Jordanu u Palestini 357. godine. Učvršćujući vjeru obilazi Jeruzalem te monaške zajednice u Palestini, Egiptu i Siriji. Rukopoložen je u prezbitera 364. godine. Posebno se istaknuo karitativnim radom te gradnjom bolnice i narodne kuhinje u Cezareji koje su kasnije po njemu nazvane Vasilijade. Nakon smrti cezarejskog biskupa Ermogena na biskupski je tron izabran Euzebije koji nije bio naklonjen Vasiliju. Uvidjevši realno stanje s mjesnim biskupom,ne želeći sukob, Vasilije se povlači u mjesto Anesi odvodeći sa sobom i Grigorija Nazijanskog sa kojim je zajedno napisao Ustav monaškog života. Sastavio je i red Božanstvene liturgije koja po njemu i nosi ime, te napisao niz teoloških djela neprocjenjive važnosti. Nakon izvjesnog vremena biskup Euzebije uvidio je svoju pogrešku te se pismom pokajanja i pomirenja obratio Vasiliju moleći ga da se vrati u Cezareju. Vasilije se vraća u svoj rodni grad te biskupu pomaže u suzbijanju nadiruće arijevske hereze. Nakon smrti biskupa Euzebija na biskupskoj stolici nasljeđuje ga upravo Vasilije. Kao biskup služio je vjerno Gospodu sve do svoje smrti 1. siječnja 379. godine. Zbog svog svetog života ubrzo nakon smrti proglašen je svetim. Često je nazivan i Pčelom Crkve Kristove jer je blagošću nosio med Istine vjernima, a svojim je oštrim žalcem teološke nauke probadao bezbožnike i heretike.
Prva grkokatolička crkva na Gornjem Gradu u Zagrebu bila je posvećena ovom svecu, a neke žumberačke obitelji na dan sv. Vasilija slave svoju Krsnu slavu.
Pčelo Crkve Kristove, moli Boga za nas!
Sveti Vasilije – Pčelo Crkve Kristove, moli Boga za nas!
