Sveti Josip neka nam pomogne u konkretnim slučajevima obiteljskog pomirenja
U današnjem vremenu duhovne zbrke i sekularizacije sve je snažniji problem rastava, pa tako i u našem Žumberačkom vikarijatu. Mnogobrojni svećenici susreću se sa ovim problemom u svakodnevnom pastoralnom radu. Kako i na koji način se nositi sa ovim problemom u ovoj Godini obitelji? Na prvome mjestu svećenik mora biti svjestan svoga poslanja u Crkvi. Od njega se očekuje da bude savjetnik i konkretni pomoćnik u onim obiteljima kojima treba pomoć ukoliko im je ugrožen brak. Sveta nam je dužnost pomagati onima koje se nađu u krizi. Ali to je sve načelno lijepo rečeno. Što pak učiniti kada u istom gradu ili selu i nakon rastave nastave živjeti bivši supružnici i njihova djeca, pa i novi partneri? Svećenik mora znati da mu sam Bog daje ovlast da u takvim situacijama pomiruje one koji su se rastavili, da im snagom i vlašću koja mu je dana od Crkve, potiče na iskreni dijalog obiju strana i na zajedničko traženje puta koji bi popravio duhovno ranjene. Tu su svećenici konkretni duhovni liječnici. Bez straha treba u crkvi na nedjeljnoj liturgiji, pozvati na iskreno pomirenje ukoliko se već ne može zajedno živjeti. Prije svega radi dobrobiti djece. Moramo znati da svaka rastava stvara duhovne rane koje na prvom mjestu pogađaju osobe, napose djecu, ali ne treba zanijekati činjenicu da svaka rastava nanosi duhovnu štetu i župi, dekanatu, vikarijatu i biskupiji. U ovoj Godini obitelji potrebno je liječiti duhovne rane u obiteljima, potrebno je sa oltara konkretno pozvati sve da se pokuša oprostiti nanesena bol. Svjesni smo da to ponekad nije lako, ali se ipak treba odlučiti. Molimo da stariji prestanu nametati djeci svoje međusobne svađe i sukobe. Neka se osobne nesuglasice ne prenose na nedužnu djecu. Želimo kao Crkva da se dobrobit djeteta stavi u prvi plan. Crkva u ovoj Godini želi postići konkretne pomake u međuobiteljskim odnosima. Molimo napose Svetog Josipa čuvara Svete Obitelji da nam pomogne u konkretnim slučajevima obiteljskog pomirenja.