U grkokatoličkim crkvama Žumberačkog vikarijata u srijedu se na svetim božićnim liturgijama čitalo evanđelje po Mateju 2,1-12. U tom odlomku govori se o trojici mudraca koji su se u vrijeme Isusova rođenja pojavili u Jeruzalemu došavši s Istoka. Iako prema grkokatoličkom kalendaru nema posebnog blagdana koji je posvećen Trojici mudraca potrebno je u ove blagdanske dane produbiti svoje znanje o osobama koje spominje Evanđelje, a čije su moći sačuvane i štovane do danas u njemačkom gradu Kölnu.
Tri životne dobi, dvije rase i zvijezda
Premda im sveti Matej u izvještaju o Isusovu rođenju ne navodi ni imena, ni broja mudraca (maga) s Istoka, kršćanska tradicija je počela vjerovati da ih je bilo troje (prema slici u Priscilinim katakombama iz 2. stoljeća), da su bili kraljevi (tako ih slikari prikazuju od 10. stoljeća), te da su im imena Baltazar, Melhior i Gašpar. Osim toga, tradicija od 12. stoljeća znade i to da je Melhior sijedi i ćelavi starac sijede brade, da je Baltazar sredovječan muž, kao i da je Gašpar tamnoputi, golobradi mladić (tako bar od 1300. godine). Tako, na kraju, tri mudraca umjetnici prikazuju kao predstavnike bijele i crne rase. Kad su na Istoku otkrili zvijezdu, uputili su se smjerom koji im je zvijezda pokazivala. Legenda više znade od Biblije: mudraci su u Jeruzalemu doznali od Židova gdje se Isus rodio u Betlehemu. Putujući za zvijezdom došli su do mjesta gdje je anđeo pastirima navijestio Isusovo rođenje. Tamo su obdarili pastire koji su im ispripovjedili događaj Isusova rođenja. Veseli su bili mudraci kad su ih pastiri uputili k mjestu gdje je bio Isus. Obukli su svoje sjajne raskošne odore. Onda su promatrali čudesnu igru zvijezde. Zvijezda se zaustavila nad kolibicom na kraju jedne ulice. Spustila se u kolibu da obasja čeljad u kolibi. Premda se, izuzetno sjajna, zvijezda podigla visoko iznad kolibe, njezin je sjaj i dalje ispunjao kolibu s Djetetom.
Blago kraljice od Sabe, mudroga Solomona i Aleksandra Velikog
Baš je bio trinaesti dan od rođenja Isusova. Legenda pripovijeda da je Isusova majka bila tamnoputa mlada žena ogrnuta starim modrim plaštem. Darovi mudraca imaju slavnu povijest. Oni su naslijedili sve što je kraljica od Sabe darovala mudrome Salomonu, a što je kasnije prisvojio Aleksandar Veliki. Salomonovu blagu su dodali i sve blago Aleksandra Velikoga, da sve to daruju novorođenome Kralju. Novorođeni židovski Kralj je tako dobio sve što su neprijateljski vladari opljačkali iz Hrama i iz Izraela. Naši su mudraci bili zatečeni izuzetnim svjetlom i siromaštvom kolibice, oni su Isusu darovali samo ono što se prvo našlo u njihovim vrećama. Melhior, kralj Nubije i Arabije, čovjek niskoga rasta darovao je Djetetu zlatnu jabuku koju je dao načiniti Aleksandar Veliki kao simbol svoje neograničene vlasti. Kažu da se zlatna jabuka u Isusovim rukama u prah raspala. Pred mladim je Kraljem svaka zemaljska vlast kao ništa. Nubijski kralj je obdario Isusa s još 30 zlatnika. Baltazar, kralj od Sabe, čovjek srednjega rasta, prinio je tamjan. A visoki, tamnoputi Gašpar, kralj Taršiša, obdario je Dijete mirisavom mirhom. Svakome je Gospa zahvalila: ”Bogu hvala!” Onda su umorni putnici s Istoka sjeli blagovali, pa cijeli dan i cijelu noć spavali. U snu ih je anđeo opomenuo da se ne vraćaju Herodu. Vratili su se drugim putem.
Posljednji Božić sveta Tri kralja
Putovanje se oteglo u nedogled. Dvije su godine putovali. Nije više bilo zvijezde. Na putu su svakome govorili o Mladome Kralju. Tri se kralja više nisu razdvajala već se nastaniše u gradu Stula pod brdom Vaus. Živjeli su još samo dvije godine. Baš se slavio Božić kad su mudraci opet ugledali čudesnu zvijezdu nad svojim gradom. Za njih je to bio predznak smrti. Dali su podići veliku grobnicu. Božić su još svečano proslavili. Osmi dan po Božiću (1. siječnja) umro je kralj Melkior u dobi od 118 godina. Peti dan po tom, baš na Bogojavljenje, umro je u 112. godini Baltazar – kralj od Sabe. Sedam dana kasnije umro je Melkior. Bilo mu je 109 godina.
Posljednje putovanja svetih kraljeva
Kad je Sveta Jelena našla moći svetih kraljeva, donijela ih je u Carigrad . Iz Carigrada svete moći dospješe u Milano. Godine 1164. car Friedrich Barbarossa osvojio je Milano. Tom je prilikom posmrtne ostatke sveta tri kralja dao klnskom nadbiskupu. Godine 1181. zlatom je optočio izvornu hrastovu škrinju Nikola od Verduna. U njoj se i danas čuvaju svete moći triju mudraca. Škrinju je potom 1204. godine bogato uresio gemama i dragim kamenjem Oton IV, da bi potom bila još jednom obogaćena od 1215 do 1220. godine.
Zaštitnici su hodočasnika, putnika, nadbiskupije i prvostolne crkve u Kölnu, proizvođača karata za igru i krznara. Pružaju zaštitu i od iznenadne smrti i od epilepsije.
