ROĐENI OD DUHA
Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. Pod tim istim mjestom podrazumijeva se gornja soba kuće u kojoj su boravili apostoli u Jeruzalemu, a pod svi podrazumijeva se jedanaestorica i Matija koji je njima pribrojen i Marija majka Isusova i žene i sva braća, sakupljenog naroda oko sto i dvadest duša.
I onda se ispunila radost Isusovog obećanja te je sišao Sveti Duh na njih. Otvorila su se širom vrata carstva nebeskog za njih i oni su primili Duha i ušli u carstvo nebesko. I počeli su propovijedanjem i znamenjima svjedočiti za uskrsnuće Kristovo.
Nemamo razloga sumnjati da nije među tom okupljenom braćom na dan Pedesetnice – kad je sišao Sveti Duh na učenike – bio i Nikodem, onaj farizej, ugledni Židov, koji je ono jednom zgodom došao k Isusu i kasnije postao njegov učenik i koji se u današnjem evanđelju suprotstavio glavarima svećeničkima. Suprotstavio im se jer su bili tvrdokorni, jer nisu htjeli priznati da je Isus Krist. Stražari koji su bili poslani da Isusa privedu vratili su se glavarima bez Isusa, ali sa spoznajom o njemu da nitko nikada nije tako govorio, priznavajući time da su uvidjeli da je u njemu Božja mudrost. A glavari su na njih planuli da su se dali zavesti, da ne poznaju Zakon, da od glavara i farizeja nitko nije povjerovao. I onda se upravo javi onaj od farizeja koji jest povjerovao u Isusa i koji zaista poznaje Zakon – Nikodem – i slovom Zakona uzdrma njihovu tvrdokornost opomenuvši ih da Zakon nikoga ne sudi ako ga prije ne sasluša i ne dozna što taj čini. Spoznaju neuke svjetine i stražara o Isusu mogli su glavari lako obezvrijediti, a ipak nije ih pokrenulo ni svjedočanstvo učenog Nikodema. I dalje su lutali u tami svoje tvrdokornosti. Više su ljubili tamu zbog svojih zlih djela nego da bi priznali Isusa te imali svjetlost života.
Kad je onaj put obnoć Nikodem došao Isusu i priznao ga je za učitelja koji je od Boga došao, tada mu je Isus objasnio da nitko ne može vidjeti carstva nebeskog, niti može napustiti tamu ovoga svijeta i oprati se svake ljage grijeha, niti može imati svjetlost života, ako se ne rodi nanovo, odozgor, ako se ne rodi od Duha. Nikodem ga tada nije razumio u potpunosti, ali je čuvši Isusovo svjedočanstvo u njegovom propovijedanju i u znamenjima koja je činio – možemo reči sa prispodobom o vjetru – čuo taj šum koji se čuje prije dolaska vjetra i sa uznemirenošču duše ga je prihvatio i jedva čekao da taj bjetar Svetoga Duha konačno dođe i zahvati ga i ponese. Čekao je da se silaskom Duha ponovno rodi i gleda ovaj svijet u istinitoj svjetlosti.
I mi, predraga braćo – kao nekada apostoli – dolazimo zajedno u određene dane na isto mjesto i kao Crkva u svojim hramovima slavimo svete tajne. I kad počinjemo slaviti svetu euharistiju, uvijek zazivamo u molitvi Svetome Duhu da dođe i da se nastani u nama. I zaista svaka je sveta liturgija također i silazak Svetoga Duha, zato pjevamo u pjesmi nakon pričesti: Vidjeli smo svjetlost istinitu, primili smo Duha nebeskoga. Dakle kod svakog slavljenja svete euharistije slavimo svoje ponovno rođenje kad smo primili Duha da u njegovoj snazi kao Nikodem priznamo Isusa za Krista, pronalazimo pravu vjeru, klanjamo se nerazdjeljivoj Trojici koja nas je spasila i nosimo uvijek sa sobom Isusa, svjetlost života, i pred drugima svjedočimo za njega.
o. Gorazd Bastašić