Redovito čitanje Pavlovih spisa pomaže nam jačati vlastitu vjeru
Život Svetog Pavla uvijek nas iznova potiče da obnavljamo svoju vlastitu vjeru. Kao vjernici Žumberačkog vikarijata pokušavamo čitajući sveta pisma proniknuti u svu dubinu Radosne vijesti koju je tako realno znao približiti upravo sveti Pavao. On ne radi prevelika čuda u narodu, on se za širenje istine o uskrsnuću Isusa iz Nazareta najčešće koristi svojim iskustvom i vlastitom sposobnošću komunikacije. Zašto je Bog odredio da Pavao baš na takav način mora svjedočiti za Krista? Ne bi li bilo puno jednostavnije, a i efikasnije, da mu je Bog naprosto dao dar ozdravljanja pa da jednim djelom k svetoj Crkvi privuče na stotine i tisuće duša. Ne, Bog je za njega namijenio nešto drugo. Idi i svjedoči ljudima za Istinu i iskusi kako je teško u srca ljudi unijeti svjetlo Krista. Upravo na taj aspekt apostolskog djelovanja sv. Pavla treba svrnuti pozornost. A zašto? Zato jer se Crkva upravo u naša vremena na cijelom području Žumberačkog vikarijata nalazi u identičnoj situaciji kao što se nalazio i sam Pavao među onodobnim ljudima. Ako pogledamo primjerice Pavlov boravak u Korintu onda nam je situacija veoma bliska. Korint je u Pavlovo vrijeme naime bio veliko gradsko središte premreženo svim mogućim nemoralnostima. I upravo iz te sredine Pavao regrutira novoobraćenike. Znači, Pavao se ne povlači u izolaciju već ulazi u sam nukleus Afroditina grada i započinje promjenu svijesti, čvrsto vjerujući da se od svakog čovjeka može učiniti dobar kršćanin. Suočen sa protivnicima, pa i otvorenim prijetnjama, Pavao ne posustaje u svom naviještanju Isusa Krista. Kao da nam svojim primjerom kroz ova dva tisućljeća želi pokazati i poručiti; ne povlači se pred svijetom, već budi propovjednik za Onoga koji je za tebe uskim uličicama Jeruzalema nosio drveni križ na svojim leđima. Čitanje Pavlovih poslanica doista može čovjeka današnjice doslovno iščupati iz grešne sredine, može ga usmjeriti na novi put čistoće srca. Treba se samo malo odvažiti i uzeti Sveto Pismo u ruke. I dok čitamo poslanice čini nam se kao da pred nama stoji živi Pavao koji sav potresen i pomalo očajan pokušava svojim slušateljima u Korintu razagnati oblak sumnje u uskrsnuće Isusovo. Nije to lako shvatiti, da bi Bog prihvatio ljudsko tijelo, dao se raspeti i umrijeti na križu. Konačno, ni sami knezovi ovoga svijeta, zli duhovi, nisu od toga ništa razumjeli; zar bi “raspeli Gospoda slave” (1 Kor 2,8). Ove nevidljive i nepojmljive stvarnosti Bog je u vremenu očitovao svojim prijeteljima, među njima je bio i sv. Pavao. Bog zaista želi da po Pavlovom svjedočenju i mi vjerujemo.