U svetom Evanđelju čitamo kako je jedan gospodar svojim podanicima prije svog odlaska podijelio talente. Prvome je povjerio pet, drugome dva, a trećem jedan talenat. Nakon dugo vremena gospodar se vratio te je od svojih podanika zatražio da mu podnesu račun kako su raspolagali povjerenim talentima. Prvi i drugi sluga umnožili su dobiveno, dok je treći sluga talenat zakopao u zemlju te nije imao što dati gospodaru. Prvu dvojicu gospodar je pohvalio i nagradio, a trećeg je nazvao „lijenim i opakim“ te ga bacio u mjesto gdje vladaju plači škrgut zubi. Svaki onaj kojemu je Bog povjerio upravljanje određenom imovinom neka se dobro ispita da li daje plodove ili pak svojim neradom uništava povjereni mu talent.
U povijesti Crkve oduvijek je bilo primjera dobrog, ali nažalost i lošeg upravljanja crkvenom imovinom. Na našim prostorima tijekom 18. i 19. stoljeća vrijedni i požrtvovni grkokatolički biskupi trudili su se za egzistenciju Križevačke eparhije osigurati zemljišta od kojih se uzdržavala biskupija. Posebno treba istaknuti najznačajnije biskupe: Vasilija Božičkovića, Jozafata Bastašića, Silvestara Bubanovića i Konstantina Stanića. Uz biskupijska imanja u Tkalcu i Preseki kod Vrbovca, biskupija je posjedovala i veliko imanje u Šidu u Vojvodini. Biskupijskom imovinom u Tkalcu i Preseki sve do 1945. upravljali su kanonici grkokatoličkog Kaptola iz Križevaca, a nakon 1945. imovina je oduzeta, ali je nakon demokratskih promjena pokrenut postupak povrata. Imanje u Šidu (Srijem) također je nakon 1945. djelomično konfiscirano i sada je u postupku povrata. Biskupijski posjed u Šidu primjer je kako se osmišljenim programom može racionalno upravljati crkvenom imovinom. Za portal Žumberačkog vikarijata o programima vezanim za oživljavanjem nekadašnjeg biskupijskog posjeda govorio nam je o. Mihajlo Režak, šidski župnik i upravitelj šidskih crkvenih dobara. Ovih dana o.Mihajlo nastavlja radove oko uređenja podruma u biskupijskoj kuriji u Šidu. Prema njegovim riječima proteklih godina osmislio je program po kojem će se, do sada potpuno neiskorišteni, podrumi urediti za skladištenje i degustaciju vina. U podrumskim prostorijama moći će se okupljati vjernici, ali i svi ljudi dobre volje. Na taj način dat će se smisao cijelom podrumskom prostoru. Otac Mihajlo nadalje nam govori kao je na vraćenoj zemlji zasadio deset tisuća čokota vinove loze te će tamošnji Grkokatolički egzarhat moći proizvoditi u Šidu vlastito vino. U samom objektu dio prostorija uređen je za prihvat svećenika i vjernika koji tu održavaju duhovne vježbe, dok je nekoliko prostorija ustupljeno za potrebe dječjeg vrtića, odnosno dnevnog boravka. U svom planu o. Mihajlo istaknuo je napose kako će se jedan dio kurije urediti za potrebe dnevnog boravka za djecu s posebnim potrebama. U sklopu crkvenog imanja zasađen je i veliki vrt iz kojeg se ubiru plodovi za crkvene potrebe. Ukoliko se vrati dio šuma iskoristit će se drvo za potrebe unutar egzarhata. Uistinu zadivljuje šidski primjer upravljanja crkvenom imovinom, i to gotovo bez ikakve državne pomoći. Za uspješno vođenje crkvenih dobara potrebna je prije svega inicijativa, odlučnost, sposobnost ali najviše suradnja biskupa i svećenika. U tom smislu svakako treba pohvaliti nadležnog biskupa mons. Đuru Đuđara koji razumski pristupa vođenju nekadašnjih biskupijskih imanja u zajedništvu sa svojim svećenicima. Šidski primjer pokazuje kako se itekako može napredovati ukoliko nadležni biskup uvažava prijedloge svojih aktivnih svećenika. Svakako da je osobni angažman župnika/upravitelja ipak presudan za uspjeh ovog projekta.
