Pozvani smo moliti se Trojici jerarha nebeskim zaštitnicima Križevačke eparhije
Na blagdan Sveta tri Jerarha (30. siječnja) grkokatolička Križevačka eparhija slavi svoje nebeske zaštitnike. Svi vjernici Žumberačkog vikarijata, najstarijeg dijela Križevačke eparhije, pozvani su moliti se trojici svetih biskupa koji pred Svevišnjim zagovaraju našu bogospasajemu eparhiju. U duhu sabranosti promišljamo o sv. Ivanu Zlatoustom, sv. Baziliju Velikom i sv. Grguru Bogoslovu. Čitajući njihova djela i pisma saznajemo mnogo toga o njihovim osobnostima. Kod sve trojice biskupa zajednička je karakteristika ljubaznost u međuljudskim odnosima. Zaista u njihovo vrijeme ta ljubaznost oslobađala je od krutosti koja je prožimala tadašnje međuljudske odnose. Biskupi su svojom ljubaznošću topili hladnoću koja je sputavala ljude. Trojica jeraha kao pastiri svojih zajednica omogućili su prostor slušanja unutar velike ravnodušnosti. Takav način biskupskog upravljanja, koji se očituje svaki dan, stvorio je zdravi suživot koji nadvladava nerazumijevanje i sprječava sukobe. Produbimo li svoje mišljenje o biskupskoj ljubaznosti Trojice jerarha onda zaključujemo da je ljubaznost zapravo pretpostavlja priznavanje i poštovanje drugoga, ona olakšava traganje za konsenzusom. Sv. Ivan Zlatousti u svom djelu “De sacerdotio” kaže da ljubaznost duhovnih osoba “poboljšava slabost naših bližnjih i sprječava velika zla kod drugih ljudi”. Nadalje Zlatousti kaže da je “ljubaznost itekako potrebna za zdravi brak i za međuljudske odnose u svakoj zajednici, jer iz ljubaznosti izvire ljubav”. Kršćani dakle svojom ljubaznošću stvaraju dobre međusobne odnose. Jedan nas suvremeni teolog dobronamjerno upozorava kada kaže: “Biskupi i svećenici današnjeg vremena trebaju biti u društvu rastućeg grubijanstva ljubazni više nego itko drugi. Jesmo li sposobni za to? Crkva treba ponovno postati škola ljubaznosti, baš kao u vrijeme Trojice jerarha”! I mi vjernici Žumberačkog vikarijata veoma dobro znamo da je ljubaznost znak moćne osobnosti kod svećenika ili biskupa. Promišljajući nadalje o Trojici jerarha ili biskupa zaključujemo da su osim što su bili ljubazni bili i gostoljubivi, a gostoljubivost je uistinu svjedočenje vjere. Krepost gostoljubivosti zajednička je dakle svoj trojici. Iz gostoljubivosti izvire i zajedništvo koje je konstitutivni habitus kršćanskog života. Ta moralna vrijednost privlači vjernike i sve one koji su željni pažnje, stoga treba i danas nasljedovati ovu krepost Svetih biskupa. Uostalom Crkva ima dugu povijest u kojoj je gostoljubivost temeljna sastavnica njezina poslanja. Molimo se Trojici jerarha nebeskim zaštitnicima Križevačke eparhije i nasljedujmo svi zajedno njihove kreposti. Nekad se upravo ljubaznošću i gostoljubivošću otvaraju vrata raja koja vode prema vječnom spasenju naših duša.