Povijest Tržićke unije iz 1820. godine
U vrijeme nastanka Tržićke unije 1820. godine župnik u Tounju kod Ogulina bio je Ivan Radočaj. On je redovito odlazio na službu Božju u obližnji Tržić gdje se nalazila filijalna crkva sv. Arkanđela Mihaela i rimokatoličko groblje. U Tržiću se nalazila i pravoslavna parohija u sklopu protoprezbiterata (dekanata) plašćanskog. Župnik Radočaj za boravka u Tržiću odsjedao je u obiteljskoj kući pravoslavnog svećenika Nikole Gaćeše koji se još 1805. godine oženio Milicom, kćerkom tržićkog svećenika Jovana Latasa. S Milicom je svećenik Nikola imao šestero djece. Za svećenika je Nikola zaređen 12. veljače 1816. godine po gornjokarlovačkom vladici Mojsiju Miokoviću. Kuća u kojoj je Nikola živio sa svojom obitelji nalazila se najbliže katoličkoj crkvi „svetog Mialja“ stoga je župnik Radočaj tu često odsjedao. Tijekom vremena tounjski župnik Ivana Radočaj upoznao se s životnim prilikama svog prijatelja svećenika Nikole kojem tadašnji gornjokarlovački episkop Mioković godinama nije dodjeljivao samostalnu parohiju. S obzirom na sve okolnosti župnik Radočaj preporučio je Nikoli da se obrati pismom grkokatoličkom križevačkom vladici Konstantinu Staniću. Nikola je poslušao svog prijatelja župnika Radočaja te je doista pisao biskupu u Križevce. U to vrijeme u Križevcima se nalazio nekadašnji gomirski monah Partenije Oklobdžija koji je netom prije prešao iz Gornjokarlovačke u Križevačku eparhiju. Ugledni monah Partenije, svojevremeno paroh u Rijeci, bio je rodom iz ličkog sela Medak kod Gospića, a prema svemu sudeći uživao je i veliko povjerenje tadašnjeg križevačkog vladike Konstantina Stanića. Inače tijekom 19. stoljeća bili su učestali prelasci bogoslova i svećenika iz pravoslavne Gornjokarlovačke u grkokatoličku Križevačku eparhiju (primjer; o. Jovo Trbojević, o. Sava Opačić, o. Sava Jovanović, o. Antonije Tumara itd..). Na preporuku monaha Partenija i rimokatoličkog tounjskog župnika Ivana Radočaja grkokatolički vladika Stanić pozitivno je odgovorio svećeniku Nikoli Gaćeši koji je ubrzo i osobno došao u Križevce gdje su dogovoreni detalji oko samog sklapanja Unije. Određeno je da se primanje u Katoličku crkvu održi u Pribiću. Nakon povratka iz Križevaca u Tržić svećenik Nikola Gaćeša upoznao je sa svojom namjerom, da pređe u Križevačku eparhiju, i svog kuma svećenika Petra Glavaša koji je ubrzo zatim potpisao izjavu kojom i on prihvaća prijelaz u Katoličku crkvu tj. Križevačku eparhiju. Dvojici svećenika uskoro se na putu sjedinjenja pridružio i treći pravoslavni svećenik Đurađ Barać. No Barać je ubrzo odustao od Unije. S ciljem pristupanja u Katoličku crkvu svećenici Nikola Gaćeša i Petar Glavaš pošli su iz Tržića u Pribić preko Karlovca. Došavši u Karlovac tu ih je dočekao grkokatolički vladika Konstantin Stanić, a odatle su zajedno krenuli u Pribić. Svečano sjedinjenje s Katoličkom crkvom obavljeno je u Pribiću pred vladikom Stanićem i svjedocima dne 8. lipnja 1820. godine. Nakon samog čina sklapanja Jadinstva vladika Stanić dodijelio je sinđeliju (dekret) Nikoli Gaćeši za Trižić, a svećeniku Patru Glavašu određena je mjesečna plaća dok mu se ne odredi stalna župa. U Pribiću je Gaćeša preuzeo i sve crkvene predmete koji su potrebni za vršenje grkokatoličkog bogoslužja. Ovjeru primopredaje tih predmeta izvršio je osobno „pribićki učitelj Dimitrije Šajatović“. Sjedinjeni svećenici Gaćeša i Glavaš vratili su se 10. lipnja u Tržić gdje je Petar Glavaš pod pritiskom roditelja odustao od Unije ali je Gaćeša ostao vjeran. U nedjelju 18. lipnja 1820. po prvi puta u Tržiću, u tamošnjoj rimokatoličkoj crkvi sv. Arkanđela Mihaela, grkokatolički svećenik Nikola Gaćeša služio je svetu liturgiju. Naroda je na toj liturgiji bilo „veoma mnogo“. Iz jednog sudskog spisa kasnije je ustanovljeno da je tijekom 1820. godine k „kapelanu Nikoli“ (o.p. Nikoli Gaćeši) prešlo 7 graničarskih kućnih zadruga što je predstavljalo značajan broj vjernika, jer su tada zadruge brojale uglavnom više od deset članova. Prelazak tolikog broja vjernika razbjesnilo je tadašnjeg pravoslavnog tržićkog paroha Teodora Glavaša, tim više što je i sam njegov sin prešao grkokatolicima. Kako se kasnije utvrdilo upravo je pop Teodor Glavaš i organizirao napad na grkokatoličkog svećenika Nikolu Gaćešu. U noći 18. lipnja 1820. iz vatrenog oružja izvršen je napad na svećenika Nikolu. Grkokatolički svećenik Nikola Gaćeša smrtno je ranjen te je ubrzo u svom domu okružen svojom obitelji i preminuo. Sahranio ga je 22. lipnja 1820. tounjski župnik Ivan Radočaj u porti rimokatoličke crkve sv. Mihaela u Tržiću, gdje njegovi zemni ostaci počivaju do danas. Nakon svih nemilih događaja tounjski župnik Radočaj poduzeo je sve mjere da se kazne krivci te su uhapšeni osumnjičenici i odvedeni u ogulinski pritvor. Na temelju svjedočenja Sime Pajića i Jove Glavaša osuđen je za poticaj na ubojstvo tržićki paroh Teodor Glavaš, dok su navodni izvršioci ubojstva Nikola Tumara i Josif Botić oslobođeni krivnje. Detaljan opis s izvornim pismima svih sudionika Tržićke unije, s mnogobrojnim detaljima, na ukupno 79 stranica, objavio je povjesničar M. Grbić u djelu „Unija u Tržiću i pogibija popa Nikole Gaćeše 1820.“, Zadar, 1888.
Danas je rimokatolička crkva sv. Arkanđela Mihaela u Tržiću na žalost u ruševnom stanju, a nije obilježen ni grob grkokatoličkog svećenika Nikole Gaćeše koji je u toj crkvi služio,a sahranjen je u porti crkve. Tržić kao filijala pripada župi sv. Ivana Krstitelja u Tounju (Gospićko-senjska biskupija).
Povijest Tržićke unije iz 1820. godine
