Ponekad je potrebno povući se u samoću
Sveto Evanđelje na mnogim mjestima govori o Isusovom boravku u Kafarnaumu. Nakon što je napustio Nazaret svoje javno djelovanje Isus je nastavio u naselju Kafarnaumu koje se nalazi uz samo Galilejsko jezero. Upravo u ovom naselju imao je kuću apostol Petar pa se može pretpostaviti da je Isus upravo u njegovom domu boravio svo vrijeme dok je naučavao u Kafarnaumu. Tu je u blizini Petrove kuće bila i ona sinagoga koja se često spominje u Evanđeljima i u kojoj je Isus prisutnima tumačio Sveto Pismo. Mnoga su se izlječenja i ozdravljenja dogodila u ovome naselju. No ipak unatoč svim čudima koja je tu Isus učinio grad Kafarnaum nije olako prihvaćao Isusov nauk. Zato je Nazarećanin i kazao: “I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila čudesa koja su se u dogodila u tebi, ostala bi ona do danas. Ali kažem ti: Zemlji će sodomskoj biti na Dan sudnji lakše nego tebi” (Mt 11, 23-24). Isus je kao učitelj dakle nailazio na otpore i nevjeru naroda. Što je suočen sa tom činjenicom On učinio? Povukao se u samoću. Na mnogim mjestima čitamo kako se Isus nakon susreta sa masama povlači u osamu i mir. Tu moli, razmišlja i skuplja snagu za daljnje djelovanje. Ponekad je zaista potrebno pronaći vremena, ostaviti na neko vrijeme sve i povući se u samoću kako bi sam sa Bogom u miru i sabranosti ojačao svoj duh. Bog zapravo želi da mu čovjek posveti vrijeme u miru i samoći. Iza svakog povlačenja u osamu Isus se vraća među narod duhovno snažniji.