Ove godine navršilo se točno stotinu godina od Hrvatsko-slovenskog katoličkog kongresa koji je održan davne 1913.godine. Među ostalim pri Kongresu je tada oformljena i posebna socijalno-gospodarska sekcija koja se na ozbiljan način bavila pitanjem razvoja ruralnih područja uz hrvatsko-slovensku granicu. Katolički intelektualci sa obije strane granice tada su jasno definirali što je potrebno učiniti kako bi stanovništvo u graničnom području prosperiralo. Vlasti odnosno odgovorni političari u Sloveniji nakon Kongresa usvojili su većinu zaključaka te ih proveli u djelo. Plod tih zaključaka jesu današnja infrastrukturalno-gospodarski snažna slovenska sela uz granicu. Sa hrvatske strane zaključci nikada nisu provedeni u djelo. Potrebno je posebno istaknuti da su na Kongresu bili zastupljeni i Žumberčani,a svojim se prijedlozima posebno istaknuo dr. Janko Šimrak koji je već tada predlagao gospodarsko-infrastrukturalnu obnovu žumberačkog područja. Šimrak je tako predlagao i konkretne mjere, od kojih treba posebno istaknuti prijedlog: uređenja moderne ceste od Svete Jane do Budinjaka i dalje prema Sloveniji, gospodarsko osnaživanje općinskog središta u Kalju, uređenje ceste kroz kanjon Slapnice prema Jaski i Karlovcu, izgradnja modrene ceste kroz kanjon Breganice prema Samoboru i Zagrebu te konačno izgradnju vodospremnik na Zečaku u Višoševićima kojim bi cijeli istočni Žumberak riješio problem opskrbe pitkom vodom. Nakon dr. Janka Šimraka prijedloge je sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća ponovno iznio i žumberački župnik Stanko Višošević. Početkom devedesetih godina iste su prijedloge o izgradnji infrastrukture opet ponovili žumberački svećenici. Od Kongresa 1913. pa sve do danas (2013.) u posljednjih stotinu godina niti jedan od gore navedenih ciljeva nije ostvaren. Nisu uređene i asfaltirane ceste na spomenutim dionicama, nije uspostavljen gospodarski centar, a ni pitanje vodovoda za istočni Žumberak nije riješeno. Nameće se logičko pitanje: do kada će takvo nepodnošljivo stanje trajati? Nije li već krajnje vrijeme da se sve ceste u Žumberku asfaltiraju i da se u svako selo dovede vodovod. Pa zar o tome uopće treba u 21.stoljeću govoriti obrazovanom čovjeku? Zar je normalno da se od Samobora do Grabra vozi po običnom šoderu? Od Bukovca do Brezovca po cesti koja nalikuje šumskom putu? Svećenici Žumberka i okolnih gradova sa velikom zabrinutošću promatraju kontinuiranu nebrigu vlasti oko neasfaltiranih cesta koje vode iz gradova Samobora i Jastrebarskog prema Grabru, Pećnu i drugim naseljima Žumberka.
Ponekad i vlast treba poslušati žumberačke svećenike
