Petre moli Boga za nas
Sveta Crkva 29. lipnja proslavlja blagdan sv. Petra i Pavla. U župnim crkvama našeg Žumberačkog vikarijata tradicionalno se Petrovo proslavlja na prvu nedjelju poslije samog blagdana. Blagdan Petrova prilika je da kao vjernici promišljamo o Isusovom najbližem učeniku. U središtu naše pažnje je čovjek kojega je sam utjelovljeni Bog pozvao da napusti svoj dotadašnji ribarski posao i da krene za Kristom. Bio je to iznimno nagao čovjek, baš kao i većina nas Žumberčana. Kad su sluge velikog svećenika predvođeni Judom došli u Getsemanski vrt uhvatiti Isusa tada je Petar isukao mač i udario slugu velikog svećenika te mu odsjekao uho. Petrov udarac mačem bio je znak da će on svog Učitelja i oružjem braniti. U konačnici on je to i učinio. Nema sumnje da bi se mnogo krvi prolilo tog četvrtaka da Isus nije Petru zapovjedio: vrati mač u korice! I kad su konačno nakon tog događaja Isusa zavezanog odvodili Petar je sve nijemo promtrao. Pitamo se što li je u duši osjećao kada su mu odvodili prijatelja i Učitelja sa kojim je tri godine obilazio Palestinom? Kako li se osjećao kada se pijetao pred jutro oglasio a on je shvatio da je tri puta zatajio svog prijatelja? Teško možemo proniknuti u dubinu Petrove duše u tim trenucima ali svakako je proživljavao teške trenutke. Zasigurno je mislio kako je svemu došao kraj. Uskoro se dogodilo raspeće i Isusova smrt, i tu je činjenicu Petar naprosto morao prihvatiti. A onda slijedi nešto čemu se Petar nije mogao nadati. Njegov ubijeni Učitelj nakon tri dana od smrti opet je živ. Stoji pred njim i razgovara. Je li to stvarnost ili privid, je li to neka obmana ili realnost? Da, raspeti i brobodena srca Isus iz Nazareta opet živi. Petar tome svjedoći, oči Petra gledaju neviđenu tajnu, gledaju Petrove oči ono što prkosi zakonima prirode. Bila je 33. godina. Isus je nakon svog uskrsnuća zapovjedio apostolima da ne napuštaju Jeruzalema. Petar zajedno sa ostalom jedanaestoricom ostaje još desetak godina nakon Isusova uskrsnuća u Jeruzalemu, a onda vođen Svetim Duhom odlazi u Rim. U Rimu je proveo oko dvadeset godina svjedočeći o onome što je svojim vlastitim očima vidio i čemu je bio svjedokom. Godine 64. za vrijeme progona cara Nerona bio je u Neronovim vrtovima razapet zajedno sa mnoštvom vjernika. Po svojoj mučeničkoj smrti tijelo su preostali pobožni kršćani sahranili, a do danas je u Rimu ostalo sačuvano samo nekoliko malih kostiju sv. Petra koje se nalaze u moćniku u papinskoj privatnoj kapeli. Gledajući kosti onoga koji je isukao mač u Getsemaniju one večeri kad odvedođe Isusa, uputimo svoje molitve prema Nebu i recimo: Petre moli Boga za nas!
