»Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili i pokažu im se kao neki ognjeni razdjeljeni jezici, te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Svetoga Duha i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.« (Dj 2, 1-4)
U Starom zavjetu drugi blagdan po važnosti bio je upravo blagdan Pedesetnice. Nakon 10 dana boravka na gori Sinaj Mojsije je Židovima donio kamene ploće s 10 Božjih zapovijedi. Praznovao se sedam tjedana poslje Pashe kao uspomena na savez između Boga i naroda na Sinaju. U kršćanstvu je taj blagdan uspomena silazka Svetoga Duha na apostole i Presvetu Bogorodicu u dvorani posljednje večere, a obilježava se pedesetog dana poslije Uskrsa. To se drži za trenutak rođenja Crkve. To je treći najveći blagdan, poslje Uskrsa i Bogojavljenja. Svetkuje se tri dana. Drugi dan toga blagdana posvećen je Presvetoj Trojici. Od tog se blagdana počinju brojati trideset i dvije nedelje u crkvenoj godini i bogosluženja su prilagođena tom orijentiru – glasovi, i svakodnevna svetopisamska čitanja poslanice i evanđelja. Specifičnost toga blagdana je ta, da se na prvi dan klečeći mole tri molitve svetog Vasilija Velikog. Na blagdan Duhova u crkvu i domove unose se zelene grane s lišćem, a po tlu crkve se rasipa zelena trava. Zelenilo je simbol života, a Sveti Duh daje život Crkvi. Sjeća nas na Sinajsku pustinju kada je brdo Sinaj zazelenilo od radosti kada je cijelo čovječanstvo preko Mojsija dobilo Deset Božjih zapovijedi.
Isus je poslije svoga uskrsnuća potrvdio obećanje apostolskoj zajednici: »A vi će te naskoro, nakon ovih dana, biti kršteni Svetim Duhom.« (Dj 1, 5) Darivanje Duha uz znakove koji ga prate: vjetar, oganj, dolazi kao produžetak starozavjetnih teofanija (bogojavljenja). Dvojako čudo naglašava smisao ovog događaja: prvo se apostoli, veličajući Božja čudesa, izražavaju »jezicima«. (Dj 2, 3); govoriti jezicima jest karizmatski oblik molitve koji se susreće u prvim kršćanskim zajednicama. Zatim to govorjenje jezicima, iako po sebi nerazumljivo, razumiju svi prisutni; ovo čudo je znak sveopćeg poslanja Crkve jer ti slušatelji dolaze iz najrazličitih krajeva, naroda i jezika. To je bio antipod graditeljima babilonske kule koji su u svojoj oholosti željeli izgraditi kulu do neba kako bi dosegli Boga a on im je pomješao do tada jedinstveni jezik i ljudi se nisu više mogli razumjeti. Na dan prvih Duhova ljudi svih jezika u gradu Jeruzalemu razumjeli su jedni druge.
Duh Božji je onaj koji okuplja mesijansku zajednicu. Duhovi predstavljau polazište Crkvenog poslanja što ga je Isus zadao: »Primit će te snagu Svetoga Duha koji će sići na vas pa će te mi biti svedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje« (Dj 1,8). Oci su ovo »krštenje Svetim Duhom« usporedili s Isusovim krštenjem, tim svečanim bogojavljenjem na početku njegova javnog djelovanja. S blagdanom Duhova počinje vrijeme Crkve koja u svom hodu ususret Gospodu od njega stalno prima Duha: Ovaj sve okuplja u vjeri i ljubavi, posvećuje je i šalje je na misiju. Darivanje Duha daje obilježje »posljednjem vremenu«, razdoblju koje započinje Uzašašćem a doživjet će svoje dovršenje na poslednji dan, kad će se Gospod pojaviti u svoj slavi.
Ikonografija: U sobi sjedi u polukrugu, dvanaest apostola, a u sredini među njima sjedi Presveta Bogorodica. Pod njima se vidi manja špilja, a u njoj starac s krunom na glavi, drži pred sobom na obje ruke rašireno platno na kome leži dvanaest svitaka. Nad njim je ispisano »Svet«. U vrhu sobe se vidi Sveti Duh u obliku goluba. Oko Njega blješti jaka svijetlost a iz nje izlazi dvanaest ognjenih jezika koji se spuštaju na svakog apostola.
» Blagoslovljen budi, Kriste Bože naš, jer si učinio ribare mudracima, poslavši im Svetoga Duha, i po njima si ulovio čitav svijet! Čovjekoljupče, slava tebi!« ( Tropar Duhova, glas 8.)
» Kada je ono Svevišnji sišao da pomuti jezike, razdvojio je narode! Kad je pak razdavao ognjene jezike, pozvao je sve, da se opet sjedine. Stoga slavimo jednoglasno Presvetoga Duha.« (kondak Duhova, glas 8)