Papa Franjo: Svi se u molitvi hrvamo s Bogom
Papa Franjo nastavio je sa svojim katehezama o molitvi.
Papa Franjo nastavio je razmišljati o molitvi tumačući još jedan tekst iz Knjige Postanka. Prošli tjedan govorio je o Abrahamu, o molitvi njegova unuka Jakova iz Post 32,25-30.
Papa je na samom početku rekao kako Knjiga Postanka po događajima muškaraca i žena dalekih vremena pripovijeda priče u kojima možemo naći odraz naših života. Jedno od takvih je i priča o Jakovu, mlađem sinu Abrahamova sina Izaka.
– Biblijska pripovijest govori nam o teškome odnosu koji je Jakov imao sa svojim bratom Ezavom. Od malena, među njima je postojalo rivalstvo koje ni kasnije neće nadići. Jakov je drugoređeni, ali prevarom od oca Izaka uspijeva preoteti blagoslov koji je pripadao prvorođencu. To je samo prva u dugom nizu lukavština za koju je sposoban ovaj bezočni čovjek – govorio je Sveti Otac prepričavajući događaje opisane u Svetom pismu.
Podsjetio je kako je Jakov bio prisiljen pobjeći daleko od brata te se čini da u svojem životu uspijeva u svakom pothvatu. Bio je sposoban u poslovima, stekao je veliko bogatstvo postajući vlasnikom jednog vrlo velikog stada. Ustrajnošću i strpljivošću uspijeva oženiti najljepšu od Labanovih kćeri u koju je bio zaista zaljubljen.
– Jakov, rekli bismo modernim rječnikom, jest čovjek koji sam uzima stvar u svoje ruke i sa snalažljivošću uspijeva osvojiti sve ono što želi. No, Jakovu nedostaje direktan odnos sa vlastitim korijenima i osjeća potrebu za svojim domom. I tada on čuje zov svoga doma, svoje stare domovine, gdje još živi Ezav, brat s kojim je oduvijek bio u vrlo lošim odnosima – prepričava papa Franjo.
Opisao je potom Jakovljev put do posljednjega dijela putovanja: na potok Jabok. Nakon što je učinio da prijeđu potok svi njegovi ljudi i životinje, Jakov je najednom ostao sam na nepoznatoj obali.
– Razmišljao je o tome što ga čeka slijedećega dana? Kakav će prema njemu biti njegov brat Ezav? Ta on je njemu ukrao prvorođenstvo. U Jakovljevom umu bio je vrtlog misli. I kako pada mrak, iznenada ga zgrabi netko nepoznat i započinje se boriti s njime. Katekizam objašnjava: ‘Duhovna tradicija Crkve zadržala je od tog izvještaja simbol molitve kao borbe vjere i pobjede ustrajnosti’ (KKC, 2573). Jakov se borio cijelu noć, ne pustivši ni u jednom trenutku svojega protivnika. Na kraju je pobijedio, nakon što mu je njegov protivnik uganuo bedro pri zglobu i od tog će trenutka šepati cijeloga života – opisuje Sveti Otac.
Tajanstveni borac promijenio je patrijarhu ime iz Jakova u Izrael jer se se borio s Bogom i s ljudima i pobijedio. Taj ga je borac potom blagoslovio, a Jakov cijeli događaj shvaća kao da je vidio Boga ‘licem u licem’.
– Boriti se s Bogom: metafora molitve. U drugim prilikama Jakov se pokazao sposobnim razgovarati s Bogom, osjetiti ga kao prijateljsku i blisku prisutnost. Ali te noći, iz borbe koja se dugo oteže, i u kojoj se činilo da će podleći, patrijarh izlazi promijenjen. U jednom trenutku, on više nije gospodar situacije, više nije čovjek koji je proračunati strateg; Bog ga dovodi do njegove istine da je smrtnik koji drhti i koji se boji – rekao je Sveti Otac dodavši kako ovoga puta Jakov nema druge nego prikazati Bogu svoju krhkost i svoju nemoć koja je uzrokovana grijehom.
Jakov će iz borbe izaći živ, ali šepav, ranjiv, ali s novim srcem. Kao takav ide prema obećanoj zemlji.
– Prije nekog vremena čuo sam jednog starijeg čovjeka, dobar kršćanin, grešnik, ali je imao veliko povjerenje u Boga. Govorio je: ‘Bog će mi pomoći. Neće me ostaviti samog. Ući ću u raj, šepajući, ali ću ući’ – kazao je Papa.
Dodao je kako je Jakov prije bio je siguran u sebe, uzdao se u svoju lukavost. Bio je čovjek nepropustan za milost, onaj koji se opire milosrđu. Nije znao što je milosrđe niti mu je uopće trebalo. On je bio onaj koji zapovijeda, koji je sebe smatrao glavnim.
– Svi mi imamo susret s Bogom u noći, noći našega života, u brojne noći našeg života. Trenutci tame, grijeha, trenutci izgubljenosti. Upravo se tada događa susret s Bogom. On će nas iznenaditi u trenutku u kojem ga ne očekujemo, u kojem ćemo se naći zaista sami – rekao je Sveti Otac ističući kako u toj noći čovjek može postati svjesniji da je siromašan.
No, prema Papinim riječima, tada bi se čovjek trebao najmanje bojati Boga jer nam on baš tada daje novo ime koje u sebi nosi smisao cijelog našeg života.
– To je lijepo poziv: dopustiti da nas Bog mijenja. On zna kako to učiniti jer pozna svakoga od nas. Svatko od nas može reći: ‘Gospodine, ti me poznaješ. Promijeni me’ – zaključio je papa Franjo.