Ordinarij Križevačke eparhije mons. Miklovš 1999. godine pismeno protumačio zakonsku primjenu Ugovora između RH i Svete Stolice
Republika Hrvatska i Sveta Stolica sklopili su u Zagrebu dne 9. listopada 1998. godine međunarodni Ugovor o gospodarskim pitanjima. Ugovor je u ime Svete Stolice potpisao mons. Giulio Einaudi, a u ime Republike Hrvatske dr. Jure Radić (vidi: Ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske, Hrvatska biskupska konferencija, Zagreb, 2001., str. 69). U samom Ugovoru u ukupno 15 članaka definiraju se međusobne obveze i prava ugovornih stranaka. Sukladno crkvenim pravnim uredbama svaki ordinarij unutar Hrvatske biskupske konferencije bio je dužan nakon sklapanja međunarodnih ugovora izvijestiti biskupijska tijela i svećenstvo o novo nastalim prilikama te pritom oformiti biskupijsku Ustanovu za uzdržavanje klera sa tri stalna člana. U tom smislu ordinarij grkokatoličke Križevačke eparhije mons. Slavomir Miklovš pravno je uspostavio Ustanovu za uzdržavanje klera imenovavši zakonski pritom tri člana. Ubrzo nakon toga ordinarij je održao susret sa područnim svećenstvom Žumberačkog vikarijata tumačeći pritom primjenu Međunarodnih ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske. U to vrijeme, dakle 1999. godine, u sastavu hrvatske grkokatoličke Križevačke eparhije još se uvijek nalazio i teritorij susjednih republika Srbije, Makedonije, Slovenije te Bosne i Hercegovine sa tamošnjim grkokatoličkim župama. Dio ovih država kasnije je odlukom Svete Stolice izdvojen iz sastava Križevačke eparhije te su osnovani novi grkokatolički egzarhati u Makedoniji 2001. i Srbiji 2003. godine, dok se u BiH čekala stabilnija društvena situacija. Osnivanje egzarhata je učinjeno između ostalog kako bi nove crkvene pravne osobe ubuduće same sklapale ugovore unutar svojih država tj. Biskupskih konferencija, jer se Ugovor između RH i Svete Stolice u ničemu nije doticao Hrvatskoj susjednih država i tamošnjih grkokatoličkih župa odnosno tamošnjih biskupskih konferencija (Međunarodnu BK Sv. Ćirila i Metoda za Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju, te BK BiH). Sukladno Međunarodnom ugovoru o gospodarskim pitanjima, članak 6. stavak 2. RH se obvezala pomagati isključivo “župe koje postoje u Republici Hrvatskoj”. Ordinarij Križevačke eparhije mons. Slavomir Miklovš primjenjujući odredbe HBK to je i pismeno potvrdio u svom dopisu br. 241/1999. od 18. svibnja 1999. u kojem doslovce navodi kako se Ugovori odnose samo na “župe koje postoje u Republici Hrvatskoj”. Citirani dokument, potpisan i ovjeren od križevačkog vladike ima neprocjenjivu važnost za razumijevanje međunarodnih ugovora koji se dotiču jedne članice HBK konkretno Križevačke eparhije čija dismembracija još nije okončana. Riječ je naime o potvrdi činjenice kao se Ugovori odnose na ukupno 27 hrvatskih grkokatoličkih župa okupljenih u tri vikarijata: Žumberački, Slavonski i Dalmatinski, što je u pismenom prilogu s naslova Križevačke eparhije dostavljeno Tajništvu HBK godine 1999. Od iznimnog je značaja pravno tumačenje operativne provedbe Međunarodnih ugovora. Naime, Republika Hrvatska se u članku 4. obvezala pomagati “izgradnju i uzdržavanje crkava i pastoralnih središta…”, “uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika” te “doprinositi za karitativnu djelatnost Katoličke crkve”. Sve tri odredbe odnose se na gore spomenutih 27 hrvatskih župa. Hrvatski porezni obveznici tako dakle od 1998. godine redovito izdvajaju vlastita sredstva za karitativnu pomoć ugroženim obiteljima i pojedincima na teritoriju biskupija koje se nalaze unutar granica Republike Hrvatske. Sukladno Ugovorima ista se odredba u provedbi primjenjuje i na uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika koji djeluju u 27 hrvatskih grkokatoličkih župa. Prema tumačenju pravnih eksperata Republika Hrvatska se 1998. godine ugovorno nigdje nije obvezala materijalno pomagati župe i osobe izvan RH, primjerice u Srbiji, Makedoniji ili nekoj trećoj državi. To se još 1999. godine tumači slijedećom činjenicom. “U specifičnom slučaju hrvatske Križevačke eparhije, članice HBK, radi o osobama koje kao članovi grkokatoličke biskupije žive u župama izvan RH ali nisu etnički Hrvati (Rusini, Ukrajinci, Makedonci) pa samim time RH nema ustavnu obvezu brinuti o njima kao o vlastitoj nacionalnoj manjini u stranoj državi”. To je jasno iz Ugovora tj. članka 7., stavak 2. u kojem se navodi: “Navedene ustanove dužne su poštivati zakone RH…”, što podrazumijeva voditi se u ovom slučaju isključivo zakonskim aktima Republike Hrvatske o pripadnicima vlastite nacionalne manjine izvan RH. Svako drugačije tumačenje članaka Ugovora bilo bi protuzakonito, a postupanje suprotno zakonu samim time i kažnjivo. Kako je 1999. u službenom dopisu nedvosmisleno tumačio osobno mons. Miklovš međunarodni Ugovori sklopljeni su kako bi “Katolička crkva u Hrvatskoj mogla na doličan način nastaviti djelovanje na promicanju općeg dobra…” Prema crkveno-pravnom tumačenju Ugovora za grkokatoličke župe Križevačke eparhije koje su se 1998. godine, prilikom sklapanja Ugovora, nalazile u susjednim državama (Srbija, Makedonija, BiH) bilo je potrebno tražiti riješenje u vidu osnivanju vlastitih egzarhata, jer se na temelju Ugovora između RH i Svete Stolice nije zakonski moglo uzdržavati svećenstvo primjerice u Srbiji, Makedoniji ili nekoj trećoj državi. Osim toga nije se iz sredstava dobivenih iz Proračuna RH moglo pomagati niti izgradnju crkvenih zgrada ili karitativno djelovanje u susjednim državama što je mons. Miklovš znao jer sam navodi u gore spomenutom dokumentu da se Ugovori odnose samo na župe u Hrvatskoj. Poštujući zakonsku regulativu međunarodnih Ugovora između Republike Hrvatske i Svete Stolice čiju praktičnu primjenu u svakoj pojedinoj hrvatskoj biskupiji/eparhiji nadzire mjesni ordinarij, sva sredstava dobivena iz državnog proračuna RH zakonski se od 1998. godine mogu koristiti samo i isključivo za gradnju crkava, karitativnu djelatnost i uzdržavanje klera na teritoriju republike Hrvatske. U takvoj situaciji, uviđavajući kompleksnu pravnu poziciju Križevačke eparhije, koja unatoč dobroj volji od 1998. godine sukladno Ugovorima ne može pomagati osobe u drugim državama, Sveta Stolica se majčinskom brigom pobrinula da svakom novom egzarhatu budu osigurana sredstva prvenstveno za uzdržavanje klera ali i za druge potrebe koje osiguravaju nesmetani rad egzarhata. Za Srbiju i Makedoniju Sveta Stolica pronašla je odgovarajuća rješenja, a još preostaje pravno riješiti status grkokatoličke zajednice u BiH.