Ono što se dogodilo u Pećnom bila je poruka samog Neba
Uoči blagdana Uspenija presvete Bogorodice – Velike Gospe pred sve nas vjernike Križevačke eparhije postavlja se temeljno pitanje koje je za sva stoljeća obilježilo pećansku župu: Što za nas znači događaj koji se 16. rujna 1942. godine dogodio u Bogorodičinoj župi u Pećnom? Te noći zapaljen je župni dvor koji se nalazio na mjestu pokraj današnje školske zgrade. U strašnom požaru uništeno je sve osim dva crkvena predmeta: kaleža i crnog epitrahilja (štole). Razum nam postavlja pitanje: kako je moguće da u vatri ostane potpuno ne oštećen limeni kalež koji se prirodno na visokoj temperaturi tali ili barem savija. Još više zaprepašćuje činjenica da vatra te noći nije oštetila crni svećenički epitrahilj koji je načinjen od najobičnijeg platna. Izvješće o neobičnom događaju u Pećnom poslano je Ordinarijatu križevačke eparhije, a isto je zatim biskup dr. Janko Šimrak objavio u Eparhijskom vjesniku. Izvješće doslovno navodi da su oba predmeta nađena na zgarištu “cijela cjelcata”. Nikada u povijesti Križevačke eparhije nije zabilježen sličan događaj. Ovaj tajanstveni događaj teško je razumski objasniti. Stoga je, zbog same naravi događaja, potrebno ovom fenomenu pristupiti s vjerske strane. U povijesti Crkve višekratno se događalo da se na određenim mjestima manifestira Božje djelovanje upravo kroz slične događaje. Primjerice ni drveni kip Majke Božje na Mariji Bistrici vatra nije uništila, što se izravno kosi s nama poznatim zakonitostima prirode. Zašto je vatra u Pećnom u prah pretvorila cijeli župni dvor, a na zgarištu ostavila neoštećeni kalež i baš crni epitrahilj – pitanje je na koje će mnogi duhovni oci tražiti odgovor. Mi ponizna i skrušena srca smijemo promišljati da je to bila poruka samog Neba. Neka nas Presveta Bogorodica prati na putu ispravnog duhovnog razumijevanja poruke neizgorivog pećanskog kaleža i epitrahilja.