On se dao vidjeti
Kada je nakon svoje smrti Isus opet živ došao među svoje apostole zavladalo je među apostolima zaprepaštenje. Oni naprosto nisu mogli razumom poimiti što se događa. Nikome zapravo nisu niti mogli objasniti riječima čemu su svjedočili. To je sasvim razumljivo jer u onodobnom svakodnevnom rječniku uopće nije postojala riječ za takav događaj. Zato sva četiri evanđelista i sv. Pavao koriste za događaje nakon Isusove smrti grčki glagol ophte – u prijevodu “dati se vidjeti”. Isus se dakle nakon svoje smrti nakon tri dana opet dao živ vidjeti. Kako se sam čin uskrsnuća dogodio nigdje ne piše, jer tom trenutku nitko od ljudi nije prisustvovao. Ali činjenica je da su ljudi svega nekoliko dana nakon smrti opet vidjeli živog tog istog Isusa Nazarećanina. Oni su ga vidjeli u svojoj sredini. Zanimljivo da činu prepoznavanja prethodi zabuna. Primjerice čak ni oni koji su svakodnevno bili prije smrti s Njime nisu ga na prvi mah prepoznali. Nije se dakle dao svima prepoznati po izgledu ni po glasu. Tek gesta koju je učinio biti će presudna kod prepoznavanja. Primjerice kada hoda s učenicima u Emaus ili kod Tiberijadskog jezera. Isusovo pojavljivanje među ljudima nakon vlastite smrti i danas izaziva nevjericu. Jedan ugledni teolog svojevremeno je zaključio kako je “poricanje uskrsnuća staro koliko i kršćanstvo”. Ipak činjenicu da se Isus nakon svoje smrti opet pojavljivao živ ne treba uokviriti samo u kršćansku predaju. Ako netko sumnja u iskaze svjedoka kršćanskih korijena onda treba uzeti u obzir i čisto svjetovnu dokumentaciju iz I. stoljeća koja nam također svjedoči da se zaista nešto nesvakidašnje dogodilo s Isusom koji je potjecao iz Nazareta. O tome je pisao rimski i židovski povjesničar Joseph ben Mathiayahu koji je rođen 37. godine, dakle svega nekoliko godina nakon Isusove smrti kad je sjećanje na Njega bilo još svježe, a postojali su i živi svjedoci koji su mogli potvrditi ili osporiti navode o pojavljivanjima. Evo što je on u svom povijesnom spisu Židovske starine, knjiga, XVIII, poglavlje III,, zapisao o Isusu: “Pilat ga je osudio na križ (smrt), a treći je dan oživio…” Pišući hladno i bez emocija povjesničar onoga doba samo kratko bilježi ovaj povijesni događaj bez ikakvih dodataka. Ako je dakle nekršćanska povijest zabilježila, pa makar i kratko, događaj Isusovog uskrsnuća kako ga onda itko ikada više može osporiti?