Određenim temama ipak treba pristupati znanstveno
Srpska pravoslavna crkva izdala je novu knjigu “Srpske rukopisne knjige u Slovačkoj”. Knjiga sama po sebi ne bi izazvala pažnju da se u određenoj mjeri ne dotiče i nekadašnje hrvatske grkokatoličke Marčanske eparhije. O čemu se radi? Znanstvenici iz Srbije učinili su vrijedan posao popisavši stare crkvene knjige pisane na crkvenoj ćirilici koje se danas nalaze na području Slovačke. Posebno je zanimljivo da su znanstvenici iz Srbije radili i u Grkokatoličkom sjemeništu u Prešovu gdje se u tamošnjoj sjemenišnoj biblioteci nalazi dio crkvenih knjiga koje izvorno potječu iz nekadašnjeg grkokatoličkog manastira u Marči, a u Prešov su ih donijeli marčanski monasi koji su odlazili u Prešov radi monašenja tj. ređenja u vremenu kada je vladičanska stolica u Marči bila ispražnjena. Naime, poznata je povijesna povezanost marčanskog manastira i grkokatoličkog eparhijskog sjedišta u slovačkom gradu Prešovu. Dio knjiga je iz Hrvatske tijekom povijesti, osobito u 18. stoljeću, prenesen u Prešov i sada se te knjige iz nekadašnjeg marčanskog manastira pripisuju srpskoj crkveno-književnoj baštini. Potrebno je posebno naglasiti da se crkvenoslavenskom ćirilicom tijekom 16.,17. i 18. stoljeća nisu koristili samo Srbi već je ćirilica jednako baština i Hrvata grkokatolika ali i rimokatolika u pojedinim djelovima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Osim toga istu su redakciju koristili i Crnogorci, Vlasi i Bugari. Unatoč trudu kojeg treba poštovati ipak olako pripisivanje knjiga na crkvenoslavenskoj ćirilici samo Srbima ipak nije utemeljeno na činjenicama i to bi znanstvenici morali znati. Po logici “sve što je ćirilićno je ujedno i srpsko” mnogi dokumenti hrvatskih vladara, osobito u Dubrovniku, koji su u srednjem vijeku pisani na ćirilici pripadali bi dakle srpskoj tradiciji što zaista nema nikakvog znastvenog uporišta. Naprotiv potrebno je prihvatiti neospornu povijesnu istinu da je ćirilica podjednako i hrvatsko i srpsko pismo ne isključivši pritom ni druge narode na Jugoistoku Europe koji su se njome koristili i koji ju smatraju dijelom vlastitog identiteta. Znanstvenici određenim temama ipak trebaju pristupati znanstveno tj. stručno bez političke opterećenosti.
