Obnavljaju se povijesne veze hrvatskih grkokatolika i franjevaca
Cijela povijest hrvatskih grkokatolika isprepletena je kontinuiranom prisutnošću franjevaca. Zaista je zanimljivo kako se franjevci u određenim povijesnim trenucima pojavljuju unutar hrvatske grkokatoličke zajednice, najčešće u najtežim trenucima, pomažući na svoj način očuvanju hrvatskog grkokatoličkog identiteta. Povijest bilježi lik uglednog jaskanskog franjevca i glagoljaša Rafaela Levakovića koji je u 17. stoljeću iz Jastrebarskog odlazio u Žumberak propovijedati tamošnjim Uskocima. Zbog svoje skromnosti i dobrote bio je omiljen među uskočkim narodom i svećenstvom te su ga Žumberčani i predlagali za marčanskog vladiku. Velika je zasluga fra Levakovića što se na žumberačkom i jaskanskom području očuvala staroslavenska pisana riječ. Osim jaskanskih fratara u Žumberak su u uskočko vrijeme rado dolazili i slovenski fratri iz Brežica. I u narednim stoljećima njegovalo se zajedništvo franjevaca i grkokatoličkog svećenstva kako na kontinentu tako i u Dalmaciji. Stoljetna povezanost urodila je idejom da se na području koje naseljavaju Žumberčani podigne i samostan franjevaca istočnog obreda. Ideja o franjevačkom samostanu bizantskog obreda dobila je 70-tih godina 20. stoljeća i svoje konkretne rezultate. S blagoslovom tadašnjeg križevačkog vladike i uz podršku mjesnog žumberačkog grkokatoličkog svećenstva franjevci iz Novog Mesta preuzeli su upravu grkokatolićke župe sv. Ćirila i Metoda te su započeli u Metlici pokraj crkve izgradnju svog samostana. Dakako franjevci su bili biritualisti (služe na oba obreda) te su u župi uz služenje liturgije vršili i redovitu podjelu sakramenata po istočnom obredu (krštenja, vjenčanja, sprovodi). Držali su i vjeronauk za grkokatoličku mladež u Metlici i Dragama. Međutim nepovoljne društveno-političke prilike poremetile su plan te se nakon izgradnje temelja stalo s daljnjim radovima na izgradnji samostana. Umjesto pokraj crkve objekt koji danas služi kao župni dvor, a trebao je biti samostan, izgrađen je dosta dalje od crkve. Odlaskom fra Luke Pogarčića iz Metlike inicijativa o franjevačkom samostanu nije se obnovila iako su i neki grkokatolički svećenici (neoženjeni) već imali nakanu pristupiti samostanskom bratstvu. Temelji prvog franjevačkog samostana istočnog obreda u Metlici zatrpani su sredinom 80-tih godina, a temelja sa lijeve strane crkve danas se sjećaju tek rijetki. Iako su zatrpani oni nisu zaboravljeni! Danas kad se na poseban način opet obnavljaju veze hrvatskih grkokatolika i franjevaca treba naglasiti da se vraća i ideja o mogućem samostanu istočnog obreda. Posebno je važno naglasiti kako se u naše vrijeme značajan broj hrvatskih franjevaca služi istočnim obredom stoga je pitanje franjevačkog samostana istočnog obreda više tehničko nego li kadrovsko pitanje. Zasigurno bi se uz svećenike-redovnike za boravak u takvom samostanu oduševio i značajan broj braće koja nisu u svećeničkom staležu. Za svaki veliki pothvat, a muški samostan istočnog obreda u Hrvatskoj to svakako jeste, potrebno je puno molitve i nadasve strpljenja. Hrvatski franjevci tijekom povijesti uvijek su stajali čvrsto uz bok svojoj braći Hrvatima grkokatolicima koji godinama očekuju novi početak i obnovu duhovnog života nakon konačne dismembracije Križevačke eparhije. Franjevci se sve više upoznaju kako dismembracija eparhije(tj. osnivanje Egzarhata u BiH) za hrvatske grkokatolike predstavlja novi početak. Prilika je to za svekoliku obnovu hrvatskih grkokatoličkih župa, za pokretanje misija, za novo oživljavanje svijesti o Biskupiji koja okuplja i potiče na stvaranje novih duhovnih vrijednosti. Dismembracija (trajno uređenje biskupijskih granica) u konačnici donosi duhovnu svježinu i novu viziju po kojoj će se u djelo provesti ideja o franjevačkom samostanu istočnog obreda u blizini Zagreba.
Obnavljaju se povijesne veze hrvatskih grkokatolika i franjevaca
