Nova nezadovoljstva svećenstva sa jednim vladikom
Uoči svibanjskog zasjedanja Svetog arhijerejskog sinoda SPC-a sve je više informacija o mogućem smjenjivanju jednog episkopa. U javnost je dospjela peticija koju svećenstvo, crkveni odbori i vjerni puk u tajnosti potpisuju protiv banatskog vladike Nikanora. Kako se neslužbeno doznaje svećenici su već duže vrijeme nezadovoljni radom vladike Nikanora kojem stavljaju na teret “loš odnos prema svećenstvu, samovolju i bahatost, sumnjivo poslovanje eparhije te devastiranje jednog dvorca koji se nalazi pod zaštitom Ministarstva kulture”. Problem koji je sada isplivao na površinu tj. u širu javnost zapravo je prisutan već duže vrijeme ali se zbog ugleda sveopće Crkve o svemu šutjelo. Naime samovolja vladike i ne uvažavanje svog svećenstva dovela je do sadašnje situacije koja sablažnjava pobožni puk. Ovo nažalost nije prvi slučaj “svećeničko-vladičanskog trvljenja” u SPC-u. U posljednje vrijeme svećenici su zajedno sa narodom u više navrata upozoravali Sveti sinod na neke neprimjerene vladike koji “misle da su eparhije njihovo privatno vlasništvo pa se sukladno tome nekanonski ponašaju, potpuno ignorirajući sinodalni način vođenja eparhije”. Tako se navodi primjer jednog vladike koji je vodio eparhiju a da uopće nije sazivao eparhijska tijela. Takvo nerazumno ponašenje pojedinih vladika imalo je i svoj epilog. Naime kada su svećenici svojevremeno upozoravali da zvornički vladika Vasilije širi i štiti nemoral u svojoj eparhiji gotovo svi su bili zaprepašteni i u nevjerici. Postavljalo se pitanje: pa zar bi to jedan vladika činio? Bi, bi itekao, i činio bi i dalje da nije jedan uzoran svećenik bio toliko ustrajan dok nije natjerao mak na konac i dokazao da je služba vladike jedno a osoba koja obavlja tu dužnost drugo. I da ne mora značiti ako je netko vladika da je samim time i moralni uzor. Konačno se vidjelo, a sad je već nekoliko takvih primjera, da je upravo vladika bio problem u eparhiji, a ne svećenstvo i narod. Jedan ugledni pravoslavni teolog nedavno je upozorio da je nažalost sve više slučajeva da svećenstvo i narod moraju ispravljati vladiku u moralnim pitanjima. Isti slučaj nedavno se dogodio i sa kanadskim vladikom Georgijem, za kojeg su također svećenici i redovnice godinama “potiho govorili” da kao osoba upitnog morala nije dostojan biti na čelu eparhije. Uzorni svećenici tada su odbijali služiti liturgiju sa njime dajući mu na taj način doznanja da je izgubio “moralni kompas” i da ga više ne prihvaćaju kao duhovnog oca. Vladika je međutim sasuo drvlje i kamenje po njima, optužujući da su ovakvi i onakvi, ali istinu nije mogao sakriti bez obzira koliko se trudio. Papir nikada ne laže, a svećenici su imali jak i neoboriv dokaz o nemoralnosti vladike. I on je zbog širenje nemorala i malverzacija nakon nekoliko godina teškog duhovnog stanja u eparhiji konačno morao odstupiti. Gledajući duhovnim očima žalosno je da se javnost mora opterećivati odnosom vladike i svećenstva, ali ponekad drugačije naprosto ne ide. Zdravo razumski sagledavajući stvarnost u tom smislu treba znati da javna prozivka nije došla nenadano i neočekivano, upravo suprotno, svećenici su prvotno, u svim slučajevima, pozivali izvjesnog vladiku da ispravi pogreške, da naočigled više ne širi nemoral, da sukladno crkvenoj tradiciji bude moralni uzor i duhovni otac te da vodi eparhiju u zajedništvu sa svećenstvom. Kada nakon nekoliko godina bratskog upozoravanja, pa i pismenih zahtjeva, vladika nije želio uvažiti svoju subraću dogodilo se da je nažalost pod pritiskom javnosti i episkopata morao odstupiti što je krajnje ponižavajuće. Da je na vrijeme slušao svoje svećenstvo zasigurno bi barem donekle sačuvao svoj obraz i ugled obitelji kojoj pripada.
Nova nezadovoljstva svećenstva sa jednim vladikom
