Neka bi se vjernici Žumberačkog vikarijata usrdno molili Ocu Piu
Pritisnuti raznim teškoćama mnogobrojni vjernici Žumberačkog vikarijata traže načine kako nadići probleme svakidašnjice. Tko će u takvoj situaciji dati bolji savjet nego li Crkva? Majka uvijek svojoj dječici daje dobre savjete. Pa što ćemo savjetovati onima koji traže duhovnu pomoć i izlaz iz duhovne krize? Što ćemo preporučiti onima koji traže zdravlje za sebe ili svoje bližnje, što kazati onima koji su pritisnuti egizstencijalnim problemima? Evo draga braćo i sestre savjeta: molite se svetom Ocu Piu da on kod Boga bude zagovornik u potrebama. On nam zaista kod Svevišnjega svojim molitvama može pomoći. Vjerujete li da vam njegove molitve mogu pomoći? Vjerujete li iskreno u snagu molitve? Uvijek treba znati da Bog uslišava iskrenog molitelja. Bog osobito uslišava molbe koje su mu upućene posredstvom određenog sveca. Svoje molbe zato s pouzdanjem uputimo Ocu Piu koji neka ih prinese pred Gospoda. Grob Oca Pia u San Giovanni Rotondu (Italija) treće je najposjećenije hodočasničko mjesto u svijetu odmah iza Guadslupea u Meksiku i vječnog grada Rima. Godišnje Piov grob posjeti i do sedam milijuna vjernika. Razumije se da ti vjernici ne dolaze iz puke znatiželje već zbog istinske vjere da im molitva na grobu Oca Pia uistinu može pomoći u svladavanju životnih teškoća. Otac Pio još za svog zemaljskog života bio je na glasu svetosti. Na svome tijelu nosio je Isusove rane-stigme. Njegove stigme nisu bile plod neke histerije ili rezultat autosugestije, što ponekad u takvim slučajevima nije isključeno. Dapače one su bile uistinu čudo. Definicija čuda prema katoličkom nauku glasi: ” neoboriva činjenica koja proizlazi iz posebnog Božjeg zahvata, izvan normalnih prirodnih procesa i zbog toga nadnaravna”. Čudo dakle ne čini čovjek. Čuda se daju da bi osnažila vjeru. Unatoč tome stigme crkveni sud nije uzimao kao kriterij za svetost – smatrajući ih samo neobjašnjivim događajem. Zanimljivo da nakon smrti na tijelu Oca Pia nestaju i stigme, a na mjestu gdje su se nalazile nema nikakvih ožiljaka. U životu Oca Pia bila je posebno naglašena “prisnost sa nadnaravnim”. Ukazivao mu se Isus i Bogorodica, anđeli pa i Zloduh ali on od toga nije pravio spektakl. Privatne objave zapravo nisu ništa neobično u povijesti Crkve tj. u životu svetaca. Ukoliko dolaze s Božje strane objave uvijek moraju biti u cilju doba sveopće Crkve. U životu ovog sveca potrebno je upozoriti na još jedan detalj, a to je “ugodni miris ruža” koji se povremeno osjetio u njegovoj blizini. O ovom fenomenu svjedočili su mnogobrojni liječnici i znanstvenici koji su boravili u njegovoj blizini. Ugodan miris ruža koji se pojavljuje, prema tumačenju nekih teologa, povezuje se sa zaštitom Presvete Bogorodice nad određenim osobama i mjestima. Jedan pokojni žumberački grkokatolički župnik, koji je bio vrlo skeptičan u takvim pitanjima, doživio je krajem 90-tih godina u Pećnom neobično iskustvo. Baš on koji je bio krajnje distanciran od bilo kakvih neobičnih pojava, skeptičan prema sličnim događajima, osobno je svjedočio kako je na ulazu u Pećansku crkvu koja je posvećena Presvetoj Bogorodici osjetio ugodni miomiris ruža, a da pritom ruža kilometrima uokolo nije bilo.
Neka bi se vjernici Žumberačkog vikarijata usrdno molili Ocu Piu
