Mons. Ivan Šaško o ruskom terminu “umilenije”
U posljednjem broju Živog vrela – liturgijsko pastoralog lista kojeg izdaje Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, iznimno zanimljiv članak objavio je naš ugledni liturgičar pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško. U članku pod naslovom Ikona Gospe od Božje nježnosti donosi važna tumačenja o specifičnoj vrsti Marijanskih ikona. U uvodu mons. Šaško navodi kako tipovi Marijanskih ikona koje se nazivaju grč. Eleousa (Milosrdna) u ovoj godini Milosrđa zavrjeđuju osobitu pažnju. Na ovome mjestu donosimo najvažnije dijelove iz spomenutog članka o ikonama Bogorodice milosrdne. “Taj se ikonografski tip oblikovao u bizantskoj umjetnosti u 9. i 10. stoljeću, da bi tijekom 11. stoljeća bio proširen diljem europskih zemalja. Taj tip Bogomajke s Djetetom Isusom, koji se priljubljuje uz njezin obraz, odražava posebno naglašenu nježnost i brižnost, osobito s pomoću geste zagrljaja. Na ikonama tog tipa često se može vidjeti uzajamnost zagrljaja Djeteta i Majke. Na licu Bogorodice nastoji se odraziti ljepota “nebeske uzvišenosti”, ali jednako tako i njezina ljudskost. Bogorodičin je pogled sjetan ili tužan, a Kristov je pogled radostan. Jednako tako zanimljivi su položaji: Kristov je postojan, stabilan, a Marijin je pokrenut, nagnut. Specifičnost je i u odnosima, jer nije poglavito Majka koja grli i tješi Dijete, nego Dijete jača i tješi Majku. Na istome tragu treba prihvatiti i jezičnu tankoćutnost. Na grčkome je Bogorodici pridano obilježje eleousa, što doslovno znači “ona koje se raznježuje”. Ruska tradicija tu Gospu označuje kao umilenije, kao “onu radi koje se raznježuje”. Na hrvatskom je “umilna” također osoba koja je blaga, koja postupa nježno prema nekomu, ali je u ruskom taj obrat znakovitiji jer Marija ne “umiljava”, ne očituje smilovanje” Kristu, nego je Krist taj koji se raznježuje i koji se smiluje Mariji.”