Molimo za svoje pokojne
Sa Prvom zadušnom subotom započinje razdoblje u kojem ćemo se na osobiti način kroz pet Zadušnih subota u molitvi prisjećati svojih dragih pokojnika. Odlazak sa ovoga svijeta u Vječnost zapravo treba promatrati kao susret sa Bogom. Bez smrti nema tog susreta Boga i čovjeka. Umirući odlazimo od svoje obitelji, odlazimo iz svog zavičaja ili grada ali ne odlazimo u nepoznato. Kao vjernici znamo da nakon ovoga zemaljskog života slijedi vječni život tamo gdje nema ni muke ni boli ni uzdisaja. Odlazimo tamo gdje je život bez kraja. Ukoliko živimo pošteno nemamo se čega bojati, smrt dočekujemo bez straha jer znamo da nikoga nismo povrijedili niti smo ikada imali namjeru nekome nanijeti bilo kakvu štetu. Ali jao si ga onome koji sije razdor, koji pokušava bezrazložno činiti zlo drugima, taj neka sa strepnjom čeka trenutak smrti, jer takva duša ne može naći mira. Bog je onaj pred kojim nema laži, pred Njim se ne može laž prikazivati kao istina. U konačnici Bog će svakome biti sudac na što nas upućuje hebrejska riječ Dan iEl – Bog je sudac. Molimo stoga za svoje pokojne da im Bog pravedni sudac bude milostiv. Molimo ujedno i za one koji velikim koracima stupaju prema duhovnoj propasti da se na vrijeme zaustave, da spoznaju stanje u kojem se nalaze, da se pokaju i promjene, jer ne zaboravimo po našim će nam se djelima suditi.