Međugorje i stalni grkokatolički dušebrižnik
Dne 24. lipnja 1981. godine na sam blagdan Rođenja svetog Ivana Krstitelja djeca iz hercegovačkog mjesta Međugorje izjavila su da im se ukazala Presveta Bogorodica. Od tog dana u ovo malo mjesto slijevaju se milijuni vjernika sa svih strana svijeta. Osim katolika latinskog obreda (rimokatolika), od ranih 80-tih godina u Međugorje dolaze i mnogobrojni katolici bizantskog obreda (grkokatolici) o čemu nam svjedoče rijetke sačuvane fotografije iz tog razdoblja. Veliki broj vjernika koji je počeo dolaziti u Međugorje nakon navodnih ukazanja bio je razlog da se o ovom pitanju očituju i biskupi. Na redovitom zasjedanju Biskupske konferencije koja je održana u Zadru od 9. do 11. travnja 1991. godine biskupi su objavili zajedničku Izjavu o Međugorju. U Izjavi stoji slijedeće:” Na temelju dosadašnjih istraživanja ne može se utvrditi radi li se o nadnaravnim ukazanjima i objavama. Međutim brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji dolaze u Međugorje potaknuti vjerskim i nekim drugim motivima zahtijevaju pozornost i pastoralnu skrb u prvom redu dijecezanskog biskupa, a s njim i drugih biskupa”. Ova biskupska Izjava ima osobitu važnost i za grkokatolike jer se u njoj spominje “pastoralna skrb” onih koji dolaze u Međugorje. Kako posljednjih godina u Međugorje dolazi sve više grkokatolika iz Ukrajine višekratno se postavljalo pitanje, u skladu s biskupskom Izjavom, tko pastoralno skrbi za tisuće ukrajinskih grkokatolika koji dolaze u Međugorje. Poznato je naime da se vjernici u Međugorju ispovijedaju u velikom broju, stoga je pitanje pastoralne skrbi za te vjernike potrebno adekvatno riješiti – dodijelivši im službenog ispovjednika. Dakako ovo pitanje treba promatrati u kontekstu formiranja budućeg Grkokatoličkog egzarhata u BiH unutar kojeg bi djelovao i svećenik koji bi vodio pastoralnu skrb za grkokatoličke hodočasnike u Međugorju, primarno ispovijedao i služio svete liturgije. Osim što se ispovijedaju, mnogi grkokatolici u Međugorju naručuju i svete liturgije koje bi uz suglasnost mjesnog biskupa mogao upisivati i zatim služiti grkokatolički svećenik. Ukoliko ove misne nakane ne bi mogao odslužiti grkokatolički dušebrižnik u samom Međugorju mogle bi se proslijediti grkokatoličkom egzarhu (biskupu) u BiH koji bi se dalje pobrinuo da misne nakane budu odslužene u nekoj od tamošnjih župa. Hoće li se u praksi ostvariti prijedlog da u Međugorju bude stalni grkokatolički svećenik-redovnik (Bazilijanac ili Studita) koji bi stanovao kod tamošnjih Franjevaca i vršio svoju službu na ukrajinskom jeziku među ostalim ovisi i o samom kandidatu koji bi bio voljan prihvatiti ovu službu. Dakako, ovu pastoralnu inicijativu treba pozdraviti i podržati ukoliko bi se ona odvijala unutar samostalnog ukrajinskog Grkokatoličkog egzarhata u BiH.
Međugorje i stalni grkokatolički dušobrižnik
