Lik Bogorodice i u Velikom postu zauzima važno mjesto
Vrijeme Velikog posta, koje traje četrdeset dana, prilika je za svakog vjernika Žumberačkog vikarijata da intenzivnije promišlja o svojoj osobnoj vjeri. Ova godina na osobiti je način posvećena obnovi Krsnog zavjeta a ujedno se na razini sveopće Crkve obilježava 160. godišnjica Bogorodičinog ukazanja u Lurdu. Sve nas to zapravo u ovo sveto vrijeme Velikog posta potiče da uzmemo u svoje ruke teološku literaturu i da obnavljamo svoje vjersko znanje. Još nam u ušima odzvanja ono što je Bogorodica prilikom ukazanja kazala maloj djevojčici Bernardici kada ju je zapitala kako se zove. Bogordica je svojim nježnim glasom djevojčici odgovorila: Ja sam Bezgrešno začeće. Stojimo nad tom rečenicom zamišljeni i pitamo se što je zapravo Bogorodica 1858. godine željela preko male djevojčice Bernardice kazati cijeloj Crkvi. Po svemu sudeći Preslavna nebeska Carica je željela u svijest vjernika i cijele Crkve usaditi povijesnu činjenicu da je ona uistinu Majka Božja koja je na božanski način rodila pravoga Boga. Teolozi prvih stoljeća, osobito na Istoku, veliku su pažnju posvećivali ulozi Bogorodice u povijesti spasenja. Godine 429. razvila se među teolozima žustra rasprava o tome kako će nazivati Mariju iz Nazareta. Teolog Nestorije svim se silama borio protiv naziva Bogorodica, a zalagao se da se Mariju iz Nazareta naziva samo Kristorodica. U nukleusu njegovog tumačenja zapravo je ležala teška zabluda. Nestorije je naime smatrao da je Marija rodila čovjeka Isusa u kojemu Bog “kao u jednom hramu stanuje”. Nasuprot takvom tumačenju stao je teolog Ćiril Aleksandrijski koji je potvrdu svog teološkog naučavanja i konačno tumačenje tražio od pape Celestina I. Papa je godine 430. prihvatio Ćirilova tumačenja te je osudio zablude Nestorija posebno istaknuvši: “Ako netko ne priznaje da je Emanuel uistinu Bog i da je sveta Djevica Bogorodica, jer je ona po tijelu rodila utjelovljenu Riječ Božju, taj neka bude izopćen”. U jeku spora sazvan je u Efezu 431. godine sveopći sabor. Taj sabor nije bez razloga sazvan u Efezu i to na blagdan Duhova upravo u crkvi Bogorodice Marije. Naime u crkvenoj predaji se od najranijih vremena smatralo da je Bogorodica posjetila Efez i da je to mjesto njezine posebne prisutnosti. Konačno sabor u Efezu potvrdio je da se Mariju iz Nazareta naziva Bogorodicom, a u spomen na ovaj događaj papa Siksto III. (432.) dao je izraditi Marijanske mozaike u rimskoj crkvi Santa Maria Maggiore. U Hrvatskoj je od najstarijih vremena lik Bogorodice zauzimao u svijesti vjernika posebno mjesto. Svjedoči nam to i kameni lik Bogorodice Moliteljice (Gospa hrvatskog zavjeta) koji je stajao iznad glavnih vrata na starohrvatskim ikonostasima u dalmatinskim crkvama. I u Velikom postu u miru i sabranosti razmišljajmo o Onoj koju Bog odabra da se po Njoj utjelovi.
