Lice Tvoje Gospode ja tražim
Kada je papa Benedikt XVI. odlučio povući se u samostan njegova odluka iznenadila je javnost. Mnogi su se tada pitali koji je tome razlog. Danas nakon više godina od Papinog povlačenja bolje razumijemo njegovu odluku. Njegova nakana bila je više se posvetiti molitvi i pisanju, u miru i sabranosti promišljati o osobi Isusa Krista. Kao plod tog promišljanja nastalo je troknjižje o Isusu iz Nazareta. Benedikt XVI. već desetljećima proučava pojavu i lik Isusa, a sam navodi kako su do sada napisana djela, zapravo izričaj njegovog osobnog traženja lica Gospodnjeg. Zbog čistoće teološke misli Benedikt XVI. uzor je teolozima u Žumberačkom vikarijatu. Ukoliko on nakon osam desetljeća svog intenzivnog vjerničkog života zaključuje kako traga za licem Božjim onda je to poticaj i svima nama da ga na tom putu slijedimo. Suvremenim tražiteljima Boga na tom putu spoznaje Božje stvarnosti stavljaju se ne srce tri tisuće godina stare riječi starozavjetnog psalmiste: “Lice Tvoje, Gospode, ja tražim” (Ps 27). Tražiti lice Božje znači tražiti lice Božjeg milosrđa, u konačnici, tražiti samoga Boga. Našoj potrazi za Božjim licem prethodi Gospodinov poticaj: Moje mi srce govori, traži lice Njegovo”. Istočni crkveni otac i mistik Grgur Niški još u VI. stoljeću u svom tumačenju Isusovih blaženstava zapisao je: “Onaj tko motri Boga, tim je motrenjem dosegnuo puninu Dobara. Naime, život bez kraja, vječnu neoskvrnjenost, besmrtno blaženstvo, vječno kraljevstvo, nepresušnu radost, istinsko svjetlo, umilni glas Duha, nepristupačnu slavu, trajno klicanje. Jednom riječju: Puninu Dobara! Naša misao djelom ne može dosegnuti, a dijelom ni naše misli, ma koliko bile zanosne, ne mogu u riječi zaodjenuti tu zbiljnost – puninu sreće u Bogu”.