Tijekom postupka izrade Krajevnog prava Križevačke eparhije (KPKE) zamijećen je nažalost vrlo ozbiljan problem. O čemu se radi? Da bi se izradilo Krajevno pravo za određenu grkokatoličku biskupiju potrebno je proučiti bezbroj dokumenata vezanih za crkveno pravna pitanja. U samom postupku preliminarnih radova pokazalo se na veliku žalost da Ordinarijat križevačke eparhije u posljednjih sedamdesetak godina uopće nije prevodio ni publicirao objavljene radove izdane na tu temu u Rimu. Činjenica da se radovi nisu objavljivali ima danas svoje ozbiljne posljedice. Naime, ukoliko nema izvora iz kojih bi se crpilo znanje, prevladava neznanje o određenoj temi, a to u konačnici rađa mnoge probleme. Među ostalim nedostatak obrazovanja o crkveno-pravnim pitanjima izravno utječe i na intelektualni kapacitet klerika. Uistinu zaprepašćuje podatak da Ordinarijat križevačke eparhije do današnjeg dana nije na hrvatski jezik preveo i objavio važne dokumente Kongregacije za Istočne crkve koji se izravno tiču katolika istočnog obreda u Hrvatskoj. Primjerice, uopće nije u hrvatskom prijevodu objavljen elementarni dokument ORDO CELEBRATIONIS (USTAV BOGOSLUŽJA) izdan od Svete stolice prije gotovo 60 godina! Ordo celebrationis službeni je dokument koji točno propisuje način bogoslužja i očuvanje obreda u grkokatoličkim biskupijama. Dokument u hrvatskom prijevodu danas postoji kod izrađivača Krajevnog prava Križevačke eparhije. Više od bilo čega ipak čudi da Ordinarijat nije na hrvatski jezik preveo i zatim objavio zasigurno najvažniji crkveno pravni dokument nakon Zakonika kanona Istočnih crkava (ZKIC), a to je dokument: INSTRUKCIJE ZA PRIMJENU LITURGIJSKIH UREDABA ZAKONIKA KANONSKOG PRAVA ISTOČNIH CRKAVA. Instrukcije je izdala Sveta kongregacija za Istočne crkve 6. siječnja 1996. Dokument je potpisao prefekt kardinal Achille Silvestrini, a tiskan je u službenoj vatikanskoj tiskari Libreria Editrice Vaticana. Kako bi pomogla poglavarima samosvojnih Istočnih Katoličkih Crkava rimska Istočna kongregacija objavila je ovaj dokument na veliki poticaj blaženog, a uskoro svetog, pape Ivana Pavla II.“ Instrukcije su izraz želje Svetog oca da Istočne Katoličke crkve vlastitog prava (sui iuris) uznastoje obnoviti autentične izvore i tradicije koje su se izgubile bilo zbog vlastitog nemara bilo zbog utjecaja prevladavajućeg latinskog obreda. Tamo gdje je kod Istočnih Katoličkih Crkava došlo do iskrivljavanja ili napuštanja vlastitih tradicija tako što su ih izgubile ili što su poprimile običaje i praksu koje su im strane, trebaju svim sredstvima tražiti povratak na ono što im je autentično i vlastito njihovim tradicijama, izbjegavajući, koliko je god to moguće, tuđe utjecaje“. Za izradu Krajevnog prava Križevačke eparhije osim službenih rimskih dokumenata važno je bilo konzultirati i crkveno-pravno zakonodavstvo drugih grkokatoličkih eparhija odnosno mitropolija. U određenoj mjeri kao uzor treba uzeti i Krajevno pravo grkokatoličke Mitropolije u Pittsburgu i grkokatoličke eparhije Parma u Sjedinjenim Američkim državama. Uz konzultacije drugih izvora svakako su neizostavni i domaći autori od kojih je zasigurno najznačajniji kanonik Križevačke eparhije Dane Reba koji je 1911. izdao IZBORNIK o crkveno-pravnim odnosima različitih katoličkih obreda. U ovom djelu opširno je obrađeno načelo „muške loze“ koje je stoljećima zakonito na snazi u Zagrebačkoj metropoliji. Konačno, KRAJEVNO PRAVO KRIŽEVAČKE EPARHIJE (KPKE) ne bi se moglo izraditi bez temeljnog dokumenta ZAKONIKA KANONA ISTOČNIH CRKAVA (ZKIC), koji je preveden na hrvatski jezik velikom zaslugom uglednog crkvenog pravnika i profesora dr. Matije Berljaka, kojemu Žumberački vikarijat na ovome mjestu iskazuje zahvalu za sav uloženi trud. Izrada Krajevnog prava primarno je obnovila intelektualnu snagu u samoj Križevačkoj eparhiji te u potpunosti vratila vjeru u vlastiti potencijal.