Koplje kojim je probodeno Isusovo srce danas se čuva u bazilici sv. Petra u Rimu

Koplje kojim je probodeno Isusovo srce danas se čuva u bazilici sv. Petra u Rimu

Koplje kojim je probodeno Isusovo srce danas se čuva u bazilici sv. Petra u Rimu
Crkvena tradicija prenosi da se vojnik koji je kopljem probo Isusov bok zvao Longin. On se prema predaji nakon Isusove smrti obratio te je postao dijelom kršćanske zajednice u Jeruzalemu. Koplje je on sam najvjerojatnije sačuvao te ga kasnije predao jeruzalemskom biskupu. I nekoliko stoljeća kasnije koplje se i dalje nalazilo u posjedu jeruzalemske kršćanske zajednice jer o tome postoje vjerodostojna svjedočanstva hodočasnika koji su posjetili Svetu Zemlju u V. i VI. stoljeću. Između ostalih koplje spominje u tom razdoblju i sv. Grgur Tourski. Iz izvješća hodočasnika proizlazi da je
oružje bilo podijeljeno na dva dijela koja su bila pohranjena u dva jeruzalemska svetišta: u apostolskoj crkvi na Sionu i u bazilici Martirij. Koplje je palo u ruke perzijskog vladara Hozroja II. kada je 614. godine osvojio Jeruzalem. Četrnaest godina poslije bizantski car Heraklije porazio je Perzijance i tako ga je ponovno osvojio zajedno s ostalim relikvijama ukradenim iz Jeruzalema. U VIII. stoljeću Longinovo koplje se nalazi u Carigradu. Relikvija je tada bila podijeljena na dva dijela: držak, koji je bio smješten unutar zlatom optočene ikone Yeone, čuvao se u Aja Sofiji te oštricu pohranjenu u riznici carske palače Boukoleon. Car Balduin II. zbog financijskih je poteškoća 1241. Francuskom kralju
Luju IX. prodao ikonu Yeonu u kojoj je bio držak koplja. Ta je relikvija bila pohranjena u kapeli Sainte-Chapelle u Parizu, ali je netragom nestala tijekom Revolucije 1793. kada je kapela opljačkana i uništena. S druge strane oštrica koplja ostala je u Carigradu sve do 29. svibnja 1453. kada Carigrad osvajaju Osmanlije i relikvija dolazi u njihov posjed. Sultan Bajazid II. 1492. postigao je dogovor s papom Inocentom VIII. o ustupanju koplja pod posebnim uvjetima. Papa je pristao na uvjete i Turci su 1492. brodom dovezli relikviju do Ancone. Veliku svetinju od Ancone do Rima prenijela su dvojica kardinala: Rodrigo Borgia i Giuliano della Rovere. Oba su ova kardinala kasnije postali pape –
Aleksandar VI. i Julije II. Sredinom XVIII. stoljeća njihov nasljednik na Petrovoj Stolici, Benedikt XIV. naredio je da se provede istraga o autentičnosti relikvije. Zamolio je francuskog kralja da mu pošalje držak iz Sainte-Chapelle u Parizu kako bi ga mogao usporediti s oštricom pohranjenom u Rimu. Provjera je završila izvrsnim rezultatom: dijelovi su idealno odgovarali jedan drugome. Nakon potvrđene autentičnosti vršak koplja kojim je vojnik Longin probo Isusov bok pohranjen je u jednom od četiri potporna stupa kupole bazilike sv. Petra u Vatikanu. Ovaj se predmet ubraja u četiri najdragocjenije papinske relikvije.