Komadići tkanine koji oslikavaju dušu žumberačkog svećenika iz Amerike
U subotu 9. rujna 2017. godine u žumberačkom naselju Koretići održati će se središnja proslava Godine obitelji. Na taj dan Žumberački narodni sabor organizira i I. Susret iseljenih Žumberčana. Poticaj da se krene u okupljanje svih iseljenih Žumberčana u starom zavičaju došao je od samih žumberačkih svećenika. Toj plemenitoj i hvalevrijednoj inicijativi trebati će puno vremena da bi postigla svoj željeni cilj. Okupiti raseljene Žumberčane veoma je zahtjevan zadatak, ali ako se inicijativi pristupi sa otvorenim srcem i ljubavlju moguće je u narednim godinama postići da se jednom godišnje u rujnu okupe žumberački iseljenici na zajedničkom susretu u samom Žumberku. Prirodno je da čovjek teži zajedništvu zato je i okupljanje žumberačkih iseljenika događaj koji budi najljepše osjećaje. Žumberčani su u svojoj povijesti bili poznati po snažnom zajedništvu. Nije uzalud nastala uzrečica kako su “Žumberčani složni ko veriga (lanac)” jer karike su na lancu međusobno neodvojivo povezane. Ta unutrašnja povezanost Žumberčana može se tijekom prošlosti doslovno osjetiti. Evo jednog iznimnog primjera. Značajan dio Žumberčana iselio je 20-tih i 30-tih godina prošlog stoljeća u Ameriku. Jedan od tih iseljenika bio je i svećenik Ilija Severović iz Stojdrage. Njegov rođak također svećenik Janko Rapljenović rodom iz Kravljaka ostao je u domovini i služio u Žumberačkom sjemeništu u Zagrebu. Nakon II. Svjetskog rata u Hrvatskoj je svega nedostajalo. Bilo je to vrijeme oskudice. Ali što je žumberačko srce vrlo brzo će se pokazati. Svećenik Ilija iz Clvelanda godine 1946. piše pismo svom rođaku o. Janku u Zagreb oslovljavajući ga riječima “mili moj i dragi Janko”. Već iz tih riječi vidi se kolika ljubav i poštovanje vlada među rođacima. No ono što dodiruje i najtvrđe srce jesu komadići tkanine koje je o. Ilija poslao u pismu o. Janku. ” Evo mili moj rođače, šaljem ti nekoliko komada raznog štofa, ti si izaberi koji ti materijal odgovara i taj mi uzorak pošalji, a ja ću ti onda poslati dovoljno tog materijala da si načiniš odijelo”. Kolike li pažnje i kolike li brige jednog svećenika za drugoga. On u dalekoj Americi brine o svom subratu da ne bi bio bez lijepog odijela. Eto realne ljubavi na djelu. Treba li veće i ljepše kršćanske propovijedi od vlastitog primjera brige jednih za druge. Još je niz takvih primjera koji će nam potvrditi duhovnu povezanost Žumberčana u domovini i iseljeništvu. Od ove godine započinje posebno razdoblje obnove veza između iseljenih Žumberčana i svih onih koji su ostali na ognjištima u starom uskočkom zavičaju.
